Sve veća popularnost krajnje desničarskih stranaka širom Evrope izaziva zabrinutost unutar NATO-a, čiji zvaničnici strahuju da bi političke promjene mogle oslabiti podršku povećanju vojnih budžeta i nastavku pomoći Ukrajini, upravo u trenutku kada raste opasnost od direktnog sukoba s Rusijom.
Kako piše Politico, desničarske stranke u Francuskoj, Italiji, Belgiji, Njemačkoj, Poljskoj i Rumuniji sve češće koriste nezadovoljstvo građana rastom životnih troškova kako bi osporile finansiranje Ukrajine, povećanje vojnih izdvajanja i jačanje uloge Evropske unije u odbrambenoj politici.
Iako među njima postoje značajne razlike u stavovima prema NATO-u, Rusiji i evropskoj odbrambenoj saradnji, zajednički im je sve izraženiji otpor pojedinim segmentima politike naoružavanja.
Marine Le Pen, liderica francuskog Nacionalnog okupljanja, prošlog mjeseca zatražila je ograničavanje pomoći Ukrajini.
„Finansijski to više ne možemo izdržati“, izjavila je Le Pen.
Slične poruke dolaze i iz Italije. Roberto Vannacci, bivši general i zastupnik u Evropskom parlamentu koji predvodi krajnje desničarsku stranku Nacionalna budućnost, dovodi u pitanje opravdanost povećanja vojnih izdataka.
„Procijenimo jesu li ti vojni izdaci opravdani. Po mom mišljenju nisu, posebno u trenutku kada cijene osnovnih proizvoda dostižu rekordne nivoe“, izjavio je Vannacci prošle sedmice.
Takve poruke predstavljaju sve ozbiljniji izazov za tradicionalne evropske stranke, koje moraju uvjeriti građane da su veća ulaganja u odbranu neophodna čak i kada to znači manje novca za druge javne potrebe.
Janne Kuusela, stalni sekretar finskog Ministarstva odbrane, upozorava da rast troškova života otvara prostor populističkim političkim porukama.
„Ljudi se suočavaju s rastom životnih troškova na svim stranama. Zato postoji prostor za populističku retoriku o tome koliko finansijski trebamo podržavati Ukrajinu ili koliko trebamo ulagati u odbranu“, rekao je Kuusela.
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da Francusku, Italiju i Poljsku tokom 2027. očekuju izbori, dok istovremeno evropske vlade započinju pregovore o budžetima za narednu godinu.
Za NATO je riječ o izuzetno osjetljivom trenutku. Saveznice su postavile cilj da do 2035. godine izdvajaju pet posto bruto domaćeg proizvoda za odbranu i sigurnost, a eventualno usporavanje povećanja vojnih budžeta moglo bi ugroziti ostvarivanje tog plana.
Četvero diplomata NATO-a, koji su za Politico govorili pod uslovom anonimnosti, potvrdilo je da se unutar Alijanse sve ozbiljnije razmatra politički rizik povezan s jačanjem krajnje desnice.
Jedan vojni zvaničnik NATO-a upozorio je da evropske članice već zaostaju za Rusijom u pojedinim vojnim sposobnostima.
„Već smo u situaciji u kojoj moramo sustizati Rusiju. Zasad se krećemo u pozitivnom smjeru, ali ako neko zatvori slavinu, postoji rizik da izgubimo sposobnosti“, rekao je.
Evropske članice NATO-a i Kanada ove godine trebale bi izdvojiti približno 634 milijarde dolara za osnovne odbrambene potrebe, što predstavlja povećanje od 11 posto u odnosu na 2025.
Međutim, istraživanja javnog mnijenja pokazuju da podrška većim vojnim izdvajanjima ima jasne granice.
Prema istraživanju provedenom u augustu u osam evropskih država, koje je analizirao Evropski savjet za vanjske odnose (ECFR), prosječno 46,2 posto ispitanika protivi se povećanju vojnih budžeta ukoliko bi to zahtijevalo povećanje poreza. Takvu mogućnost podržava 35,5 posto građana.
Otpor povećanju poreza posebno je izražen u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španiji i Poljskoj. Građani Nizozemske, Švedske i Velike Britanije pokazuju nešto veću spremnost da prihvate dodatno poresko opterećenje radi finansiranja odbrane.
Tokom godine protesti protiv povećanja vojnih izdvajanja održani su u Rimu, Briselu i Madridu. Demonstranti su upozoravali da se dodatni novac za naoružavanje ne smije osiguravati smanjivanjem sredstava za bolnice, univerzitete i socijalne usluge.
Istovremeno slabi i javna podrška Ukrajini.
Prema internim istraživanjima NATO-a provedenim ovog proljeća, podrška pomoći Ukrajini pala je s 59 posto u 2025. na 55 posto ove godine. Najmanju podršku ima isporuka smrtonosnog naoružanja.
Politico navodi da se protivljenje krajnje desnice evropskoj odbrambenoj politici uglavnom manifestira kroz tri pristupa: zahtjeve za smanjenje pomoći Ukrajini, protivljenje zajedničkim odbrambenim projektima Evropske unije i osporavanje povećanja nacionalnih vojnih budžeta.
Francusko Nacionalno okupljanje i rumunski Savez za ujedinjenje Rumuna protive se nastavku pomoći Kijevu. Poljska stranka Pravo i pravda i nizozemska Stranka za slobodu pružaju otpor zajedničkim evropskim odbrambenim projektima, dok Alternativa za Njemačku (AfD) i italijanska Nacionalna budućnost dovode u pitanje povećanje vojnih izdataka.
Njihovi politički protivnici upozoravaju da takve pozicije mogu koristiti Moskvi.
„Pritisak s desnice zapravo ne dolazi s desnice, nego u velikoj mjeri iz Moskve“, izjavio je njemački ministar odbrane Boris Pistorius.
Pojedine stranke, uključujući francusko Nacionalno okupljanje i njemački AfD, imaju dugogodišnje veze s Rusijom, iako posljednjih godina nastoje umanjiti značaj tih odnosa.
Politički pritisak već se odražava na budžetske odluke.
Italijanska premijerka Giorgia Meloni prošle sedmice predložila je da izdvajanja za odbranu budu osam milijardi eura manja od prvobitnog vladinog prijedloga. Odluka je uslijedila nakon pritiska koalicionog partnera, desničarske Lige.
Senator Lige Claudio Borghi otvoreno je podržao takav pristup.
„Ne možete trošiti na oružje ono što ne možete izdvojiti za penzije, smanjenje akciza ili račune za komunalije“, izjavio je Borghi.
U Poljskoj je predsjednik Karol Nawrocki, kojeg podržava desničarska stranka Pravo i pravda, bezuspješno pokušao blokirati pristup kreditima Evropske unije za odbranu u vrijednosti od gotovo 44 milijarde eura.
Nawrocki je tvrdio da bi korištenje tih sredstava moglo povećati zavisnost Poljske od Brisela i dodatno zadužiti buduće generacije.
Paweł Zerka, viši istraživač ECFR-a, upozorava da problem nije ograničen samo na moguće dolaske krajnje desnice na vlast.
„Postoji rizik da formalno proevropske stranke političkog centra širom Evrope budu previše oprezne da bi izdvajale onoliko koliko je potrebno za odbranu“, rekao je Zerka.
Unutar NATO-a posebno strahuju od usporavanja ulaganja velikih članica, poput Francuske i Italije, koje imaju značajan udio u ukupnim evropskim odbrambenim izdvajanjima i pomoći Ukrajini.
Saveznice ovog mjeseca započinju razgovore o vojnim planovima NATO-a koji bi trebali biti realizirani do 2029. godine. Njihovo provođenje zavisit će od sposobnosti država članica da osiguraju novac za dodatno naoružavanje i razvoj vojnih kapaciteta.
„Ako velike zemlje prestanu napredovati, prestat će napredovati i NATO. Slabite NATO, slabite sposobnost Evrope da se odbrani i činite Ukrajinu još ranjivijom“, upozorio je jedan diplomata Alijanse.
Moguće posljedice ne bi se ograničile samo na NATO. Guntram Wolff, viši istraživač instituta Bruegel i stručnjak za ekonomiju odbrane, upozorava da bi politički sporovi mogli utjecati i na iznos namijenjen odbrani u narednom dugoročnom budžetu Evropske unije.
Marie-Agnes Strack-Zimmermann, njemačka zastupnica u Evropskom parlamentu i predsjednica parlamentarnog Odbora za sigurnost i odbranu, smatra da nacionalističke stranke predstavljaju prepreku zajedničkom evropskom odgovoru.
„Nacionalisti su zainteresirani samo za vlastitu zemlju. Ne žele sarađivati s drugim evropskim državama“, izjavila je Strack-Zimmermann.
Rast troškova života i protivljenje većim vojnim izdvajanjima mogli bi ugroziti planove NATO-a, dok desničarske stranke jačaju uoči izbora u nekoliko ključnih evropskih država.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.










