Evropske prijestolnice počele su ozbiljne pripreme za scenarij velikog hibridnog napada u kojem bi poginulo više građana Evropske unije, a diplomate i zvaničnici upozoravaju da takav razvoj događaja više ne smatraju malo vjerovatnim.
Prema informacijama POLITICO-a, razgovori su posljednjih sedmica vođeni među ambasadorima svih 27 država članica EU u posebno ograničenom formatu – bez mobilnih telefona i bez prisustva pomoćnika.
Rasprave su intenzivirane nakon što je u augustu na aerodromu u Lajpcigu otkriven dron napunjen eksplozivom. Pet diplomata i zvaničnika EU govorilo je o povjerljivim razgovorima pod uslovom anonimnosti.
Evropska unija već godinama priprema različite scenarije za odgovor na hibridne prijetnje i razvila je skup instrumenata namijenjenih koordinaciji reakcija na cyber napade, miješanje u izbore, sabotaže i druge oblike neprijateljskog djelovanja. Evropsko vijeće ranije je potvrdilo da EU raspolaže takvim mehanizmima za odvraćanje i odgovor na hibridne aktivnosti.
Međutim, najnoviji razgovori više nisu usmjereni samo na napade na infrastrukturu ili informacijske operacije. Diplomate sada konkretno razmatraju šta bi EU trebala učiniti ukoliko hibridni napad izazove veliki broj ljudskih žrtava.
Dvojica diplomata kazala su da je upravo takvim scenarijima bio posvećen sastanak ambasadora EU prošle srijede.
„Moramo biti spremni za nešto ozbiljno. Nažalost, Lajpcig nam je pokazao da veoma ozbiljan incident, nešto što bi izazvalo više žrtava, nije isključen“, rekao je jedan visoki diplomata EU.
Još jedan evropski zvaničnik otišao je korak dalje.
„S obzirom na obim i razmjere ruskih aktivnosti, prije ili kasnije sigurno će biti žrtava. Čista je sreća što ih do sada nije bilo“, rekao je.
EU tvrdi da je Moskva od početka ruske invazije na Ukrajinu intenzivirala cyber napade, sabotaže i druge tajne operacije širom Evrope. Evropsko vijeće je i ranije javno osuđivalo ono što naziva ruskom hibridnom kampanjom, navodeći sabotaže, napade na kritičnu infrastrukturu, cyber napade i pokušaje utjecaja na demokratske i izborne procese.
Evropski komesar za pravosuđe Michael McGrath upozorio je da su evropske demokratije suočene sa sve većim brojem prijetnji.
„Jačamo našu sposobnost da predvidimo i otkrijemo prijetnje, poboljšamo rano upozoravanje i osiguramo da Evropa može brzo i kolektivno odgovoriti kada naša demokratska otpornost bude stavljena na iskušenje“, rekao je McGrath za POLITICO.
U razgovorima evropskih diplomata i ministara razmatrano je nekoliko konkretnih mogućnosti za slučaj velikog napada. Među njima su slanje timova za hitno reagiranje, brzo oslobađanje novca iz evropskih fondova za pomoć napadnutoj državi te način na koji bi čelnici institucija EU trebali komunicirati tokom krize.
Pritisak na evropske vlade povećavaju gotovo svakodnevni izvještaji o incidentima koji se svrstavaju među hibridne napade – aktivnosti koje ostaju ispod praga otvorenog vojnog napada, ali mogu uključivati sabotaže, cyber operacije, napade na infrastrukturu i druge oblike destabilizacije.
POLITICO navodi i nestanak nekoliko mornara nakon što je njihov brod pogođen dronovima u Crnom moru, incident s dronom na aerodromu u Lajpcigu, sumnjivi požar na poljskoj zemaljskoj stanici povezanoj sa Starlink komunikacijama, plan za postavljanje zapaljivih naprava u komercijalnim transportnim centrima širom EU i Velike Britanije, kao i učestala kršenja zračnog prostora.
Teija Tiilikainen, direktorica Evropskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji, smatra da rast upotrebe opasnijih sredstava povećava i vjerovatnoću ljudskih žrtava.
„Sasvim je očigledno da će, kada Rusija koristi sve smrtonosnija sredstva kako bi testirala našu spremnost i volju da poduzmemo protumjere, u nekom trenutku biti žrtava“, rekla je Tiilikainen.
„U nekom trenutku, namjerno ili nenamjerno, to se dogodi.“
Upravo mogućnost pogibije građana neke od članica EU ili NATO-a otvara mnogo ozbiljnije pitanje – kakav bi politički i sigurnosni odgovor nakon toga bio moguć.
Jedan diplomata NATO-a kazao je da postoji veliki strah da bi mogao biti izgubljen život nekoga iz države članice Saveza, nakon čega bi politički pritisak da se odgovori postao izuzetno snažan.
Ali pripreme unutar EU istovremeno otkrivaju ozbiljne razlike među evropskim prijestolnicama.
Pojedine države smatraju da Evropska unija pokušava preuzeti preveliku ulogu u sigurnosnim pitanjima i da bi mogla početi duplirati funkcije NATO-a, koji već osam decenija predstavlja temelj kolektivne odbrane evropskih saveznika.
Oana Lungescu, bivša portparolka NATO-a i sada saradnica britanskog instituta RUSI, upozorava da bi paralelni sistemi mogli stvoriti probleme upravo u trenutku kada je potrebno brzo djelovanje.
„To može postati veoma zbunjujuće za donosioce odluka na svim nivoima. Ako postoji zabuna ili dupliranje, postoji opasnost da se proces odlučivanja uspori, a to ima posljedice jer je vrijeme uvijek presudno“, rekla je Lungescu.
Dodatni problem predstavlja razmjena povjerljivih informacija unutar same EU.
Nekoliko diplomata kazalo je da Unija nema dovoljno razvijene sigurne komunikacijske sisteme te da među pojedinim državama postoji nepovjerenje prema dijeljenju posebno osjetljivih obavještajnih podataka na sastancima ambasadora.
Sumnje su dodatno pojačali izvještaji da je bivši mađarski ministar vanjskih poslova sadržaj razgovora evropskih lidera dijelio sa svojim ruskim kolegom.
Zbog toga neke članice smatraju da najosjetljivije sigurnosne informacije trebaju ostati unutar struktura NATO-a.
„Moja vlada veoma je sumnjičava prema dijeljenju osjetljivih obavještajnih podataka u Coreperu ili čak u prostoriji s liderima. Ili završe u medijima ili odu direktno u Moskvu“, rekao je diplomata jedne države s istočnog krila EU.
Rasprava se odvija istovremeno s pokušajima predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen da ojača sigurnosnu ulogu Unije.
Von der Leyen je u posljednjem govoru o stanju Unije u Strazburu predložila uspostavljanje „protokola za sigurnosne vanredne situacije“, koji bi državama članicama omogućio koordiniraniji odgovor upravo na scenarije kakvi se sada razmatraju.
Prema dvojici diplomata, taj prijedlog, zajedno s idejom uspostavljanja „Evropskog vijeća sigurnosti“, trebao bi biti dio nove Evropske sigurnosne strategije čije se predstavljanje očekuje početkom novembra.
Međutim, ni među članicama EU ne postoji saglasnost da su potrebne nove strukture.
Nekoliko diplomata smatra da bi njihovo uspostavljanje trajalo mjesecima i da bi se njima samo ponavljale funkcije mehanizama koji već postoje.
„Veoma nam je neugodno zbog protokola za sigurnosne vanredne situacije. Mi već imamo mehanizme. Ako postoji kriza, imamo Integrirani politički odgovor na krizu, IPCR, koji je veoma dobro funkcionirao tokom pandemije i drugih kriza“, rekao je jedan visoki diplomata.
IPCR je uspostavljen u okviru sistema EU kako bi omogućio brzu političku koordinaciju tokom velikih kriznih situacija. Predsjedavajuća država EU, na zahtjev pogođene članice, može sazvati hitne sastanke u koje mogu biti uključeni stručnjaci NATO-a, Ujedinjenih nacija i drugih međunarodnih organizacija.
U slučaju velikog hibridnog napada, ključna odluka ipak bi ostala na državi koja je napadnuta.
Francuska je nakon terorističkih napada u Parizu 2015. aktivirala član 42.7 Ugovora o Evropskoj uniji, odnosno klauzulu o uzajamnoj pomoći. To je do sada jedini slučaj njenog aktiviranja.
Lungescu, međutim, podsjeća da je riječ bila prije svega o političkoj odluci Pariza i da nakon nje nije uslijedio veliki zajednički evropski sigurnosni odgovor, osim, između ostalog, koordinacije francuskih i belgijskih vlasti u terorističkim istragama.
Zbog toga smatra da bi u slučaju napada s velikim brojem žrtava EU i NATO morali unaprijed imati jasno podijeljene zadatke.
NATO bi, prema njenom prijedlogu, trebao biti zadužen za razmjenu obavještajnih podataka i vojno odvraćanje, dok bi Evropska unija preuzela civilni odgovor i pomoć pogođenoj državi.
Tiilikainen također smatra korisnim evropske pokušaje koordinacije odgovora na hibridne prijetnje, ali upozorava da mogućnosti institucija EU ne mogu zamijeniti sposobnosti država da se same pripreme za krizne situacije.
Kao primjer navela je finski model „sveobuhvatne sigurnosti“, u kojem su država, privatni sektor i društvo uključeni u pripreme za različite vrste kriza.
Lungescu istovremeno upozorava da rasprava u evropskim prijestolnicama o tome treba li odgovor organizirati kroz EU ili NATO iz perspektive Moskve vjerovatno nema naročit značaj.
„Iskreno, Putin ne mari donose li se odluke u Coreperu 2 ili u NAC-u“, rekla je, koristeći skraćenice za sastanke ambasadora EU i Sjevernoatlantsko vijeće, glavno tijelo NATO-a za donošenje odluka.
„Moskva jednostavno ne razmišlja na taj način.“
