Nakon što se Rusija povukla iz Crnomorske inicijative za žito u julu, Hrvatska je ponudila izvoz ukrajinskog žita preko svojih riječnih i morskih luka. Je li to realna opcija ili samo značajan gest?
Zvučalo je kao dobra vijest koju su čekali milioni širom svijeta. Kada je Ukrajina u ponedjeljak objavila da je Hrvatska pristala dozvoliti izvoz ukrajinskog žita preko svojih luka na Dunavu i Jadranskom moru, nekima se možda učinilo da je ozbiljna prijetnja globalnoj sigurnosti hrane koju je stvorio ruski rat protiv Ukrajine i njena blokada ukrajinskih crnomorskih luka je spriječeno.
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba objavio je to nakon sastanka sa svojim hrvatskim kolegom Gordanom Grlićem Radmanom u Kijevu.
U izjavi koju je potvrdilo hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova, Kuleba je rekao da je "svaki doprinos deblokadi izvoza, svaka otvorena vrata pravi, djelotvoran doprinos svjetskoj prehrambenoj sigurnosti" i da će obje strane sada "raditi na uspostavljanju najefikasnijih ruta u ove luke i maksimalno iskoristite ovu priliku."
Ogromni logistički izazovi
Ovaj posljednji dio bi mogao potrajati dosta vremena. Čak i kratka studija mape regiona pokazuje ogromne logističke prepreke koje bi se morale savladati da bi se ova ideja pretvorila u stvarnost.
Ukrajinsko žito može se otpremati preko dvije ukrajinske luke na Dunavu: Izmail i Reni. Obje su nedavno bile meta ruskih napada dronovima.
Druga opcija bi bila da se žito otpremi preko Crnog mora do rumunske luke Konstanca, a odatle do rijeke Dunav. Žito bi se tada moralo transportovati 1.000 kilometara (621 milja) uzvodno do hrvatske luke na Dunavu, Vukovara.
Ima li Vukovar kapaciteta?
Ali luka u Vukovaru je mala. Trenutno je u stanju da pretovari maksimalno 1,2 miliona tona tereta godišnje. To bi moglo zvučati puno, ali važno je napomenuti da se ovaj kapacitet ne odnosi samo na rasuti teret (kao što je žito), već na sav teret, uključujući kontejnere.
Štaviše, Vukovar trenutno ima samo jedan silos koji bi se mogao koristiti za skladištenje žitarica i kapaciteta je samo 10.000 tona.
Da stvari stavimo u perspektivu: Prema podacima Evropske unije, Ukrajina je izvezla više od 30 miliona tona žitarica i drugih prehrambenih proizvoda u okviru Crnomorske inicijative za žito između augusta 2022. i maja 2023. Bilo je potrebno više od 1.080 brodova da prevezu ovaj obim tereta. Ukratko, luka u Vukovaru ne bi igrala veliku ulogu u isporuci ukrajinskog žita.
Da li su drumski i željeznički transport održive opcije?
I onda se postavlja pitanje kako bi Hrvatska ovu ogromnu količinu žitarica prevezla u jadranske luke Rijeku, Zadar ili Split.
Čak i veliki kamioni mogu istovremeno prevesti najviše 45 tona tereta. Drugim riječima, za transport milion tona žitarica bilo bi potrebno više od 22.000 takvih kamiona. Hrvatske ceste jedva bi mogle podnijeti ovoliki promet.
Željeznički transport je još jedna opcija. Međutim, nerealno je misliti da bi hrvatska željeznička mreža, koja je godinama bila zapuštena i teško može upravljati redovnim putničkim prijevozom kakav jeste, mogla podnijeti ovoliki obim tereta.
Ukrajinsko žito je od vitalnog značaja za sigurnost hrane u mnogim zemljama širom sveta: više od polovine ukrajinskog kukuruza se izvozi u zemlje u razvoju.
Štoviše, veći dio hrvatske željezničke mreže nije čak ni elektrificiran, a pruge su u lošem stanju. Ukratko, željeznički transport u Hrvatskoj je spor i skup.
"Da bi se ovaj transport odvijao, bila bi potrebna ogromna ulaganja i mnogo vremena. Trebale bi godine. Jer ne samo željeznice, već i luke koje su sada rente o kojima se raspravlja nisu opremljene za rukovanje tako velikim količinama rasutog tereta. Sve bi to bilo mnogo preskupo”, rekao je Ljubo Jurčić, profesor emeritus na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i bivši hrvatski ministar gospodarstva.
Kap u okeanu
Ni u finansijskom smislu, izvoz žitarica preko Hrvatske ne bi bio od velike koristi za Ukrajinu. Pšenica se trenutno na svjetskom tržištu prodaje za oko 350 eura (385 dolara) po toni, a kukuruz za 260 eura. Čak i kada bi Hrvatska uspjela isporučiti milion tona žitarica, to bi donijelo dobit od samo 300 milijuna eura.
Veliki dio toga ne bi pripao ukrajinskim poljoprivrednicima jer bi svi ljudi koji su uključeni u transportni lanac također željeli ostvariti profit.
Jurčić je za DW rekao da bi troškovi transporta ukrajinskog žita kroz njene luke za Hrvatsku bili veći od pozitivnih uticaja koji bi to imali na Ukrajinu. On je uvjeren da je "Hrvatska prije svega željela izraziti svoje suosjećanje s Ukrajinom, pokazati da je na strani Ukrajine i da podržava zemlju. To je više simboličan gest podrške".
Poruka Kijevu i Briselu
Hrvatska također Ukrajini pruža vojnu podršku. Početkom maja se saznalo da je Hrvatska donirala ratom razorenoj zemlji 14 helikoptera Mi-8. Ali, kaže Jurčić, ono što se odnosi na sporazum o žitu, odnosi se i na drugu hrvatsku pomoć Ukrajini: "Bilo da se radi o helikopterima koji su poslati ili o drugom oružju i municiji, to je prije svega izraz simbolične podrške. Vjerovatno troše tu municiju u jednom danu".
Jurčić je jezgrovito sažeo veličinu hrvatske podrške: "Hrvatska pomoć Ukrajini u ratu je gotovo na razini statističke greške. Drugim riječima, beznačajna".
Jurčić je za DW rekao da je gest hrvatskog ministra vanjskih poslova u Kijevu poruka ne samo Ukrajini, već posredno i Evropskoj komisiji.
"Hrvatska često izražava veću podršku EU nego što je to potrebno i ističe se kao jedna od zemalja unutar EU koja je najpovoljnija prema politici Brisela", rekao je.
