Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjetilo je danas javnost da se ove godine navršavaju 34 godine od zatvaranja logora Sušica kod Vlasenice, koji su 31. maja 1992. godine osnovale srpske snage, a kojim su upravljali pripadnici vojske i lokalne milicije.
Od kraja maja do oktobra 1992. godine logor je korišten za zatočenje oko 8.000 nesrpskih civila iz Vlasenice i okolnih sela.
Prema dosijeu koji je objavio Fond za humanitarno pravo iz Beograda, bivši general Vojske Republike srpske (VRs) Svetozar Andrić izdao je naređenje za osnivanje logora Sušica, na osnovu odluke Vlade SAO Birač.
Nakon osnivanja logora, njegov upravnik bio je pripadnik SJB-a Vlasenica Veljko Bašić, dok je od početka juna do približno kraja septembra 1992. logorom komandovao Dragan Nikolić, zvani Jenki, pripadnik Voda specijalne policije pri SJB-u Vlasenica.
Nikolića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2005. pravosnažno osudio na 20 godina zatvora, nakon što je priznao krivicu za učešće u progonu, ubistvima, mučenju i silovanju nad bošnjačkim zatočenicima u logoru Sušica. Na prijevremenu slobodu pušten je 2013. godine, nakon što je odslužio dvije trećine kazne. Preminuo je 2018. u Vlasenici.
Kako je opisano u presudi Draganu Nikoliću, logor Sušica sastojao se od dvije glavne zgrade i manje kuće. Zatočenici su bili smješteni u hangaru dimenzija 50x30 metara, u kojem je istovremeno boravilo između 300 i 500 ljudi. Drugi objekat je služio za skladištenje uniformi i oružja. Uslovi su bili izuzetno teški, uz pretrpanost i oskudnu, često pokvarenu hranu. Manja kuća služila je stražarima i komandantu za ispitivanje zatočenika.
U logoru Sušica su držani muškarci, žene i djeca, a katkada su bile zarobljene i cijele porodice. Žene i djeca su obično ostajali samo kratko vrijeme prije nego što bi ih prisilno premjestili na druge lokacije. Krajem juna 1992. velik broj zatočenih muškaraca prebačen je iz logora Sušica u logor Batković blizu Bijeljine.
Stražari su svakodnevno surovo tukli zatočenike. Mnogi zarobljeni su umrli od posljedica premlaćivanja. Mnoge od zatočenih žena bile su podvrgavane seksualnom zlostavljanju, uključujući silovanje. Logorski stražari i drugi muškarci kojima je bio dozvoljen ulazak u logor često su noću izvodili žene iz hangara. Kada su se vraćale, žene su bile van sebe i u traumatizovanom stanju.
