EPP već sprema izbore 2029: Kako zaustaviti rast krajnje desnice dijeli najveću političku porodicu u Evropi

Evropska narodna stranka (EPP), najveća politička porodica u Evropi, već je počela pripreme za izbore za Evropski parlament 2029. godine, s namjerom da vrati dio birača koji se okreću strankama krajnje desnice. Međutim, upravo pitanje kako to učiniti izaziva sve dublje podjele unutar EPP-a.

Predsjednik EPP-a Manfred Weber prije dvije sedmice interno je pokrenuo radnu grupu pod nazivom „Win2029“, čiji će glavni zadatak biti priprema političke platforme za naredne evropske izbore.

Radnu grupu predvodit će španski zastupnik u Evropskom parlamentu Esteban González Pons. Prvi razgovori trebali bi biti održani tokom oktobarskog okupljanja EPP-a na Siciliji, a rad će biti nastavljen do stranačkog kongresa u Rimu narednog proljeća.

Pripreme počinju neuobičajeno rano, dok Evropski parlament još nije stigao ni do polovine sadašnjeg mandata. Razlog je jačanje stranaka krajnje desnice u nizu država članica EU.

Potpredsjednik EPP-a Siegfried Mureșan smatra da bi upravo odnos EPP-a i populističke desnice mogao obilježiti naredne evropske izbore.

„Glavna polarizacija širom kontinenta na mnogim nacionalnim izborima, a svakako i na evropskim izborima 2029, bit će između antievropskih populista i stranaka EPP-a“, rekao je Mureșan.

Portparol EPP-a Pedro López de Pablo smatra da će ostala politička nadmetanja biti od sekundarnog značaja. Problem za tradicionalne stranke, prema njegovim riječima, jeste što stranke koje nisu na vlasti mogu biračima obećavati gotovo sve, zbog čega EPP mora pronaći uvjerljivu političku alternativu.

Ali unutar same stranke nema saglasnosti o tome gdje bi ta alternativa trebala biti pozicionirana.

„To je historijska politička dilema koju EPP mora riješiti. Mora biti jasno i mora biti iskreno prema biračima: jesmo li desni centar ili smo još jedna desničarska stranka?“, upozorila je finska zastupnica Sirpa Pietikäinen.

Razlike proizlaze i iz veoma različitih iskustava nacionalnih članica EPP-a. Poljske i rumunske stranke protive se približavanju krajnjoj desnici, dok su konzervativne stranke u Španiji, Švedskoj, Finskoj, Danskoj i Nizozemskoj imale različite oblike saradnje ili vlasti sa strankama desno od tradicionalnog konzervativnog centra.

Posebno je osjetljiva situacija u Njemačkoj, gdje se ponovo raspravlja o političkom „zaštitnom zidu“ prema Alternativi za Njemačku (AfD). Većina njemačkih predstavnika EPP-a u Briselu i dalje se protivi saradnji s AfD-om.

„Unutar stranke uvijek se vodila rasprava o tome treba li sadržaj staviti na prvo mjesto ili prvo treba zaštititi centrističku platformu“, rekao je šef finske delegacije EPP-a Mika Aaltola.

EPP je u Evropskom parlamentu pokušavao održati granicu prema grupaciji Patrioti za Evropu. Zastupnicima je više puta sugerirano da odbijaju inicijative te grupacije, dok se Evropski konzervativci i reformisti (ECR), kojima pripada i stranka italijanske premijerke Giorgie Meloni, smatraju prihvatljivim partnerom.

Koliko ozbiljno rukovodstvo tretira ovo pitanje pokazao je i slučaj slovenskog zastupnika Branka Grimsa, koji je izbačen iz parlamentarne grupe EPP-a nakon pojavljivanja na događaju koji je organizirao AfD.

Granice saradnje, međutim, postaju manje jasne kada se odlučuje o konkretnim politikama. Desna većina nedavno je podržala uklanjanje zelenih i rodnih kriterija iz nadzora nad trošenjem sredstava iz dugoročnog budžeta EU, iako je rukovodstvo EPP-a prethodno insistiralo na saradnji političkog centra.

Slične dileme pojavile su se tokom rasprave o migrantskoj krizi u Ceuti, španskoj teritoriji u sjevernoj Africi. Nakon propasti pregovora sa socijaldemokratima, unutar EPP-a razmatrana je strategija kojom bi se osigurali glasovi Patriota, uključujući podršku jednom njihovom amandmanu.

Još veća rasprava vodi se o tome treba li EPP odgovarati krajnjoj desnici preuzimanjem dijela njenih političkih tema ili pokušati birače vratiti politikom desnog centra.

Nakon evropskih izbora 2024. Weber je jasno pokazao da želi promijeniti politički narativ EPP-a kako bi vratio birače koje privlače desni populisti. To je uključivalo strožiju migracijsku politiku, više deportacija i ublažavanje dijela zelenih propisa.

EPP je nastavio zahtijevati strožije mjere i nakon što je novi Migracijski pakt EU uveo ubrzane procedure za azil i granice, a pregovarači postigli dogovor o zajedničkim pravilima koja bi trebala ubrzati deportacije.

Na političkoj skupštini EPP-a u Beču zatražena su dodatna ulaganja u Frontex i jednostavniji povrat migranata s vanjskih granica EU. Delegati su se saglasili i da se izraz „neregularna migracija“ u dokumentima zamijeni izrazom „ilegalna migracija“.

Takav pravac izaziva protivljenje dijela članstva. Potpredsjednica EPP-a i bivša evropska komesarka Mairead McGuinness tokom rasprave o političkom islamu upozorila je kolege da ne poistovjećuju vjersku pripadnost s političkim ekstremizmom te zatražila jasno opredjeljenje za slobodu vjeroispovijesti.

Njemački zastupnik Dennis Radtke smatra da rast krajnje desnice ne treba svoditi samo na pitanje migracija.

„Naravno da moramo osigurati sigurne granice, u to nema sumnje, ali sumnjam da se uspjeh ekstremne desnice u Evropi može povezivati samo s migracijama. Broj tražilaca azila opada, a ekstremna desnica i dalje raste jer brojni socijalni problemi nisu riješeni, niti ih se uopće dotiče“, rekao je Radtke.

Podjele se šire i na socijalnu politiku. Radničko, seniorsko i žensko krilo EPP-a u februaru su pokušali progurati rezoluciju kojom su tražili snažniju socijalnu zaštitu, razvoj vještina i podršku zapošljavanju mladih. Delegati iz Austrije, Finske, Njemačke i Švedske usprotivili su se dokumentu, smatrajući da naglašavanje socijalne pravde nije usklađeno s prioritetima konkurentnosti i produktivnosti.

Glasanje je odgođeno, a prijedlog se više nije pojavio na dnevnom redu narednog sastanka.

„Ako nismo spremni nešto uraditi u oblasti prava radnika i socijalnih pitanja, onda ne možemo tvrditi da smo posljednja narodna stranka Evrope“, upozorio je Radtke.

Unutar EPP-a rastu neslaganja i o feminizmu, rodnim pitanjima i reproduktivnim pravima. Stranka je u Evropskom parlamentu tradicionalno podržavala snažnu zaštitu seksualnih i reproduktivnih prava, dok su nacionalne delegacije imale slobodu glasanja o pitanjima poput abortusa.

Pietikäinen kaže da je postizanje saglasnosti sada teže. Sve više pitanja, među kojima je i rodno odgovorno budžetiranje, prepušta se slobodnom glasanju zastupnika.

Velike razlike pokazala je i rasprava o izvještaju o rodnim nejednakostima u zdravstvu. Irski, poljski i luksemburški zastupnici tražili su podršku dokumentu, dok su ga pojedini španski predstavnici nazvali „ludim“, a hrvatski predstavnici kritikovali zbog, kako su naveli, „rodne ideologije“.

Ni klimatska politika nije izuzeta iz unutrašnjih sukoba. Zastupnici EPP-a nisu saglasni koliko daleko treba ići u ublažavanju evropskih zelenih propisa, uključujući planirano ukidanje prodaje novih automobila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem i ograničenja industrijskih emisija kroz evropski sistem trgovanja emisijama.

Tri godine prije izbora 2029. EPP se tako suočava s temeljnim pitanjem vlastitog političkog pravca: koliko pomjeriti politiku udesno kako bi pokušao vratiti birače koji odlaze krajnjoj desnici, a koliko zadržati tradicionalnu poziciju desnog centra.