Po ko zna koji put požar na gradskoj deponiji Ada u Čapljini ponovo je otvorio pitanje koje stanovnici ovog grada postavljaju godinama – koliko dugo će se isti problem ponavljati bez trajnog rješenja?
Jedna Čapljinka javno je progovorila o dimu, neugodnim mirisima, mogućem utjecaju na zdravlje ljudi, ali i posljedicama koje ovakva situacija ostavlja na turizam i svakodnevni život. Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
- Po ko zna koji put gori(la) gradska deponija Ada u Čapljini.
Lokacija čija je opravdanost i štetnost upitna praktično od samog početka. A zamislite tek šta se događa kada se takva deponija zapali.
Da budem potpuno jasna, ovo nije prozivka federalnog nivoa vlasti, već činjenice. Ako je moja jučerašnja objava tako shvaćena, žao mi je, u krivu ste.
Ovo je prvenstveno upiranje prstom u nas same – Čapljince, Čapljinke, naše Đake i Đakinice.
Pa, ljudi moji, zar stvarno ne možemo reći da nam ovo smeta?
Meni smeta. Itekako.
Ljuta sam. Razočarana sam. I zabrinuta sam jer ovo više nije samo pitanje izgleda grada ili neugodnog mirisa. Utječe na zdravlje mene i mojih najbližih, a direktno utječe i na moj posao.
Ljudi koji nam dolaze kao gosti ne žele kampirati u dimu, neugodnim mirisima i otpadu koji vjetar raznosi kilometrima unaokolo. I ne mogu im to zamjeriti.
A posebno me frustrira činjenica da se o problemu Ade govori godinama. Decenijama se ulažu sredstva u saniranje, a mi se iznova vraćamo na isto mjesto.
Požar, dim, sanacija, sastanci, obećanja… pa ponovo požar.
I zato mislim da moramo biti sposobni razgovarati o odgovornosti – bez obzira na to ko je trenutno na kojoj funkciji.
Ko nije spreman primiti kritiku i preuzeti odgovornost za ono što radi, ne bi trebao prihvatati javne funkcije. Kritika nije napad. Kritika je dio odgovornosti koju javna funkcija nosi.
I da ne bude zabune – problem otpada nije problem samo Čapljine. Sjetimo se požara na Uboraku u Mostaru i brojnih drugih ekoloških problema širom Bosne i Hercegovine. Otpad je problem cijele države.
Ali ako već ne možemo riješiti cijelu državu, hajdemo svako krenuti od svog dvorišta.
