Kada mu se jedan otac obratio za pomoć, problem nije bio u tome što je njegov sin prestao klanjati. Otac i sin prestali su razgovarati.
Faruk Terzić, imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj i čelnik Muslimanske mreže za dijalog, pokušao ih je potaknuti da saslušaju jedan drugoga.
Ovaj primjer prenosi norveški list Utrop, predstavljajući Terzićev prilog zborniku „Društvo otvoreno za različita vjerska i svjetonazorska uvjerenja – ideal i stvarnost u Norveškoj“.
Terzić opisuje položaj između roditelja koji žele sačuvati jezik, vjeru i običaje te mladih odraslih u Norveškoj, čija pitanja oblikuje drugačije društveno okruženje. Mladima je, smatra, potreban sagovornik spreman slušati i razgovarati o teškim temama.
Njegove obaveze obuhvataju i razgovore s ljudima suočenim s bolešću, gubitkom ili bračnim problemima. Pritom naglašava granice vlastite uloge: ozbiljni slučajevi zahtijevaju uključivanje stručnih službi, zdravstva ili policije.
Uz teološko obrazovanje, Terzić ističe važnost poznavanja norveškog jezika, institucija i života mladih. U svom prilogu otvara i pitanje kada će Norveška dobiti vlastito obrazovanje za imame.
