Skandali oko poslova najbližih saradnika Donalda Trumpa s vlastima u Rs povećavaju mogućnost ponovnog uvođenja američkih sankcija Miloradu Dodiku. Ipak, za sada nema javne potvrde da je administracija takvu odluku donijela ili da je njeno objavljivanje neposredno.
Dodikove veze s Trumpovim političkim okruženjem postale su dio unutrašnjeg američkog obračuna pred izbore za Kongres 3. novembra. Ono što je predstavljano kao dokaz njegovog utjecaja u Vašingtonu sada otvara pitanja o privatnim zaradama američkih političkih operativaca, sukobu interesa i razlozima zbog kojih su sankcije ukinute.
Za Dodika je posebno nepovoljno što se cijela priča razvija u trenutku rastuće nervoze u republikanskim redovima. Reuters je 17. oktobra objavio da Trump preispituje rad saradnika zaduženih za izbornu strategiju, uključujući Jamesa Blaira, koji vodi politički odbor MAGA Inc. Bijela kuća osporava takve prikaze unutrašnjih odnosa.
Angažman Blaira i Chrisa LaCivite u Rs postao je dodatni argument njihovim protivnicima: dok republikanci vode neizvjesnu borbu za kontrolu Kongresa, dvojica važnih Trumpovih operativaca prihvatila su plaćeni posao u Bosni i Hercegovini.
Međutim, eventualna smjena savjetnika i ponovno sankcioniranje Dodika dvije su odvojene odluke. Trump može saradnike kazniti zbog političke štete, loših izbornih rezultata ili privatnih angažmana, a da pritom ne promijeni odluku o Dodikovom uklanjanju sa sankcijske liste.
Njegovo dosadašnje ponašanje pokazuje upravo takvu mogućnost. Nakon otkrića o angažmanu Blaira i LaCivite, Trump je 7. oktobra zaprijetio prekidom saradnje ako postoji sukob interesa.
„Ako postoji sukob interesa, odmah ću prekinuti saradnju s njima“, poručio je.
Kasnije istog dana izjavio je da sukoba nema, prenio je Reuters. Time je pokazao da javno distanciranje od saradnika ne mora prerasti ni u njihovu smjenu, a još manje u promjenu politike prema njihovim stranim klijentima.
Ipak, zahtjev za vraćanje sankcija Dodiku odavno nadilazi medijske izvještaje i stranačka prepucavanja. U Kongresu postoji dvostranačka grupa koja od administracije traži konkretne mjere.
Senatori Jeanne Shaheen, Chuck Grassley, Roger Wicker, Dick Durbin, Thom Tillis i Elizabeth Warren, zajedno sa zastupnicima Mikeom Turnerom i Ann Wagner, još su 27. marta zatražili od državnog sekretara Marca Rubija i ministra finansija Scotta Bessenta sankcioniranje Dodika i njegovih saradnika.
Pozvali su se na odredbe zakona o odbrani za fiskalnu 2026. godinu, tvrdeći da Dodikovo djelovanje, uključujući angažiranje lobista za nezavisnost Rs, ispunjava zakonske kriterije za sankcije. Administracija tim zahtjevom nije automatski obavezana prihvatiti njihovu procjenu konkretnih osoba, ali je pitanje dobilo formalni institucionalni okvir.
To je za Dodika ozbiljnije od pojedinačne kritike demokratskog senatora. Među potpisnicima su i utjecajni republikanci, zbog čega njegovo ponovno sankcioniranje ima podršku i unutar stranke američkog predsjednika.
Shaheen je 9. oktobra ponovila protivljenje prošlogodišnjem ukidanju sankcija i upozorila na posljedice davanja američkog legitimiteta političkim snagama koje podrivaju Dejtonski sporazum.
Najnovija otkrića tom pritisku daju dodatnu dimenziju. Pored Dodikovog ponašanja u BiH, otvara se pitanje kako su njegovi predstavnici gradili pristup američkoj administraciji i kakvu su ulogu u tome imali ljudi povezani s Trumpom.
Financial Times je izvijestio da je Katie Wiles, kćerka šefice kabineta Bijele kuće Susie Wiles, partnerica u kompaniji Continental Strategy, angažiranoj za zastupanje interesa Rs. Kompanija je odbacila tvrdnju da je Katie Wiles lobirala kod američkih zvaničnika u ime tog klijenta.
Takve veze opravdavaju javna pitanja i provjere, ali same po sebi ne dokazuju da je odluka o ukidanju sankcija kupljena ili donesena zbog nezakonitog utjecaja.
Za daljnji razvoj presudna će biti priroda eventualnih novih otkrića. Fotografije, sastanci i ugovori mogu produžavati politički skandal. Dokumenti koji bi pokazali vezu između konkretnih uplata, posredovanja i službenih odluka mogli bi znatno povećati pritisak na administraciju.
U takvim okolnostima Dodik bi mogao postati partner čija je zaštita politički preskupa. Trump bi ponovno sankcioniranje mogao predstaviti kao odgovor na Dodikovo ponašanje nakon ukidanja sankcija, bez javnog priznanja da je prethodna odluka bila pogrešna.
Postoji, međutim, i razlog zbog kojeg bi Bijela kuća pokušala izbjeći taj potez. Vraćanje sankcija ponovo bi otvorilo pitanje njihovog ukidanja i dalo dodatnu težinu upozorenjima kongresnih kritičara. Administracija zato može pokušati ograničiti štetu distanciranjem od pojedinih saradnika, strožijim porukama Dodiku ili zahtjevima za nove ustupke.
Izbori za Kongres mogli bi promijeniti intenzitet pritiska. Eventualno preuzimanje Predstavničkog doma omogućilo bi demokratama da kroz nadležne odbore snažnije zahtijevaju dokumentaciju i organiziraju saslušanja. Takav ishod ne bi automatski vratio sankcije, ali bi mogao otežati izbjegavanje odgovora o njihovom ukidanju.
Pravni instrumenti za američko sankcioniranje aktera koji destabiliziraju zapadni Balkan i dalje postoje. Njihova primjena na Dodika zahtijevala bi novu odluku nadležnih američkih institucija. Formalni zahtjevi za dokumentaciju, kongresna saslušanja i eventualna promjena javnih stavova State Departmenta i Ministarstva finansija bili bi mnogo pouzdaniji pokazatelji takvog zaokreta od smjene bilo kojeg pojedinačnog Trumpovog savjetnika.
