Najveći pobjednik Općih izbora održanih 4. oktobra u Bosni i Hercegovini jeste neko ko se nije kandidirao. U Rs glasanje je predstavljeno kao test političke budućnosti Milorada Dodika. Bivši predsjednik entiteta smijenjen je prošle godine nakon što je osuđen zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika, piše Berta López Domènech.
Ona je politička analitičarka pri Evropskom političkom centru, nevladinoj organizaciji koja analizira evropske procese.
Dodikov politički opstanak zavisio je od uspjeha njegove stranke, Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), a dobri rezultati osigurali su njegov politički utjecaj. SNSD i njegovi koalicioni partneri zadržali su većinu u entitetskom parlamentu, dok im rezultati u Parlamentarnoj skupštini BiH daju povlašten položaj u pregovorima o Vijeću ministara. Njihovi kandidati za predsjedničke funkcije na entitetskom i državnom nivou pobijedili su apsolutnom većinom i većom razlikom nego 2022. godine.
Iako mu nije bilo dozvoljeno da se kandidira, Dodik je bio glavna ličnost kampanje. Učestvovao je na skupovima, liste SNSD-a nosile su njegovo ime, a u inostranstvu je nastavio djelovati kao de facto lider, sastajući se s premijerom Izraela Benjaminom Netanyahuom i predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom.
Željka Cvijanović ponovo je izabrana za članicu Predsjedništva BiH iz entiteta Rs, a Denis Bećirović za bošnjačkog člana Predsjedništva. Za hrvatsku članicu Predsjedništva izabrana je kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) Darijana Filipović, nakon dva uzastopna mandata Željka Komšića. Tokom tih mandata HDZ BiH insistirao je da Komšić nije „legitimni predstavnik“, što je podržavao i HDZ Hrvatske.
Dodikova učvršćena kontrola nad vlašću dodatno pogoršava ionako krhke izglede BiH za članstvo u EU. Tokom proteklih godina SNSD je opstruirao usvajanje reformi povezanih s EU i odgađao usvajanje Reformske agende za Plan rasta. Dodikove bliske veze s Rusijom u suprotnosti su sa zahtjevom za usklađivanje s vanjskom politikom EU, što je važan uslov za članstvo. Još suštinskije, njegove prijetnje teritorijalnom integritetu BiH u suprotnosti su s težnjama zemlje ka članstvu u EU.
Njegova secesionistička agenda nije ništa novo. Promijenile su se geopolitičke okolnosti. Od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću, prioriteti SAD-a prema zapadnom Balkanu pomjerili su se s izgradnje države na pristup zasnovan na ekonomskim pogodbama. SAD su u oktobru 2025. ukinule sankcije Dodiku i Cvijanović, a samo nekoliko mjeseci kasnije članovi Trumpove administracije ugostili su njih dvoje u Vašingtonu.
U međuvremenu, za López Domènech, EU je poduzela malo konkretnih koraka. Nikada se nije pridružila SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu u uvođenju sankcija Dodiku, a tek nakon njegove osuđujuće presude pojedine članice EU uvele su bilateralne restriktivne mjere, dok su Mađarska i Hrvatska blokirale sankcije na nivou cijele EU. Evropska služba za vanjsko djelovanje, Delegacija EU i Evropska komisija često su osuđivale destabilizirajuće postupke i izražavale žaljenje zbog blokada evropskog puta, ali su izbjegavale izričito imenovati odgovorne za opstrukcije.
Dodik se ranije predstavljao kao zagovornik EU i obavezivao na reforme koje članstvo podrazumijeva, barem na riječima. Međutim, proteklih mjeseci sve otvorenije ulazi u sukob s EU, jasno pokazujući da nema namjeru ispunjavati njene zahtjeve.
Nakon izbora, visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas i komesarka za proširenje Marta Kos naglasile su evropsku perspektivu BiH „kao jedinstvene, ujedinjene i suverene zemlje“. Međutim, perspektiva članstva izgubila je vjerodostojnost. Rasprave o tome kako unaprijediti proces pristupanja zemlje EU izostale su iz kampanje, a članstvo se doživljava kao sve udaljeniji cilj.
Ojačan nakon izbora i sposoban blokirati odluke i reforme, Dodik bi mogao iskoristiti taj položaj za iznuđivanje ustupaka od EU. Ubrzo nakon izbora već je napao EU, izjavljujući da je „[Srbima u BiH] dosadilo slušati izlizane fraze o reformama“ i upozoravajući da je povratak „slovu Dejtona“ uslov za angažman.
EU ne treba popustiti pred ovom ucjenom. Umjesto toga, mora poduzeti odlučnije mjere protiv onih koji nastoje potkopati integritet zemlje i blokirati evropske integracije. One koji opstruiraju treba izričito imenovati u dokumentima i saopćenjima EU, kao što su SAD ranije činile. S Viktorom Orbánom izvan igre, članice EU ne mogu se skrivati iza mađarskog veta kako bi opravdale nečinjenje.
Hrvatska se protivila sankcijama uz obrazloženje da bi negativno utjecale na stabilnost zemlje i njen evropski put. Međutim, Dodikove veze s Rusijom, odbacivanje sudskih odluka i ocrnjivanje EU trebali bi navesti Zagreb da preispita svoj stav. Izbor članice Predsjedništva BiH iz HDZ-a BiH trebao bi Hrvatskoj dati manje razloga da nastavi štititi Dodika.
EU mora jasno razlikovati lidere koji opstruiraju od građana, kao što je Marta Kos učinila nakon sahrane Ratka Mladića, obraćajući se građanima direktno i izričito priznajući da destabilizirajući postupci lidera ne predstavljaju cijelo društvo. EU treba ojačati neposrednu saradnju s građanima, uključujući saradnju putem lokalnih vlasti i civilnog društva. Tamo gdje su reforme blokirane, EU treba razmotriti obustavu pomoći vlastima koje ih opstruiraju i preusmjeravanje te pomoći općinama i civilnom društvu, kao što je učinila u Gruziji.
Utjecaj EU u BiH je oslabio. Ne može se obnoviti preko noći. Ispunjavanje obećanja EU kada zemlje kandidatkinje ispune svoja, uz istovremeno suprotstavljanje onima koji opstruiraju, neophodan je prvi korak, zaključuje López Domènech.
