Srpska demokratska stranka (SDS) u posljednjih dvadeset godina promijenila je pet predsjednika, dok je šesti, Branko Blanuša, još na njenom čelu. Od 2006. do novembra 2026. godine stranku su vodili Dragan Čavić, Mladen Bosić, Vukota Govedarica, Mirko Šarović, Milan Miličević i Branko Blanuša. U međuvremenu su dvojica funkcionera, Miličević i Jovica Radulović, obavljala i dužnost privremenog predsjednika.
Od osnivanja 12. jula 1990. godine u Sarajevu SDS je imao devet izabranih predsjednika, a Blanuša je deveti na toj funkciji. Prije Čavića stranku su vodili Radovan Karadžić, Aleksa Buha i Dragan Kalinić.
Promjene u vrhu stranke tokom posljednje dvije decenije uglavnom su bile povezane s izbornim porazima, sukobima unutar rukovodstva i neslaganjima o odnosu prema SNSD-u Milorada Dodika. Istovremeno, SDS je od najveće opozicione stranke u entitetu Rs došao u poziciju da se suočava s jednim od najslabijih izbornih rezultata u svojoj historiji.
Dragan Čavić preuzeo je SDS 2004. godine, nakon što je visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio dotadašnjeg predsjednika Dragana Kalinića. Čavić je u to vrijeme bio predsjednik entiteta Rs, na čiju je funkciju izabran 2002. godine. Njegov mandat obilježile su političke posljedice međunarodnih sankcija SDS-u, reforme institucija i sve snažniji uspon SNSD-a.
Na izborima 2006. Čavić je izgubio predsjedničku utrku od kandidata SNSD-a Milana Jelića, dok je SDS osvojio 103.035 glasova i 17 mandata u NSRs. Nakon poraza Čavić je napustio predsjedničku funkciju u stranci, a 2008. i sam SDS.
Osnovao je Demokratsku partiju, koja je kasnije postala dio Narodnog demokratskog pokreta (NDP). Godinama je bio jedan od opozicionih kritičara Dodikove vlasti, ali je nakon izbora 2018. napravio politički zaokret. NDP je napustio opozicioni blok i pridružio se vladajućoj koaliciji predvođenoj SNSD-om.
Čavić je potom imenovan za direktora Elektrokrajine u Banjoj Luci. S te funkcije otišao je u martu 2025. godine. Danas nije na čelu nijedne od stranaka koje je vodio, niti je potvrđeno da obavlja novu značajnu javnu funkciju.
Mladen Bosić naslijedio je Čavića na čelu SDS-a krajem 2006. godine, a njegov mandat u stranačkim hronologijama vodi se od 2007. do 2016. godine. Bosić je ostao predsjednik gotovo deset godina, duže od bilo kojeg drugog lidera SDS-a nakon 1990.
U tom periodu SDS je postepeno povećavao izbornu podršku. Na izborima 2010. osvojio je 120.136 glasova i 18 mandata u NSRs, a 2014. godine 173.824 glasa i 24 mandata. Bio je to najbolji rezultat stranke u posljednjih dvadeset godina.
Bosić je bio jedan od ključnih organizatora Saveza za promjene, opozicionog bloka koji je 2014. uspio osvojiti mjesto člana Predsjedništva BiH iz Rs. Za tu funkciju izabran je Mladen Ivanić iz PDP-a, dok je SDS učestvovao u formiranju vlasti na državnom nivou.
Ipak, Bosić nije uspio vratiti SDS na vlast u entitetu Rs. Nakon slabijih rezultata na lokalnim izborima 2016. podnio je ostavku na mjesto predsjednika stranke.
Za razliku od Čavića, Bosić nije napustio SDS. Nastavio je političku karijeru u Parlamentarnoj skupštini BiH, gdje je obavljao funkcije u oba doma. Na izborima 2022. osvojio je mandat u Predstavničkom domu državnog parlamenta. Ostao je jedan od najprepoznatljivijih funkcionera SDS-a i nakon odlaska s čela stranke.
Vukota Govedarica izabran je za predsjednika SDS-a u oktobru 2016. godine. Preuzeo je stranku nakon Bosićevog odlaska i u vrijeme kada je opozicija pokušavala sačuvati politički savez iz prethodnog izbornog ciklusa.
Na Općim izborima 2018. Govedarica je bio kandidat opozicije za predsjednika entiteta Rs. Osvojio je 284.195 glasova, ali je izgubio od Željke Cvijanović iz SNSD-a. SDS je na istim izborima pao na 123.515 glasova i 16 mandata u NSRs, osam manje nego četiri godine ranije.
Nakon izbora uslijedili su sukobi oko odgovornosti za poraz i budućeg političkog pravca stranke. Govedarica je ostao predsjednik do 2019, kada se nije ponovo kandidovao za tu funkciju.
Političku karijeru nastavio je u SDS-u, a na lokalnim izborima 2024. izabran je za načelnika Gacka. Tu funkciju obavlja i danas.
U martu 2026. Govedarica i drugi predstavnici gatačkog SDS-a podnijeli su ostavke na funkcije u republičkim organima stranke, nezadovoljni sastavom novog Predsjedništva SDS-a koji je predložio Branko Blanuša. Njihovo nezadovoljstvo bilo je povezano s tvrdnjama da je rukovodstvo zanemarilo rezultate lokalnih organizacija.
Mirko Šarović preuzeo je SDS 30. juna 2019. godine, nakon što je na unutarstranačkim izborima pobijedio Milana Miličevića.
Šarović je u trenutku dolaska na čelo stranke već imao jednu od najdužih političkih karijera među njenim funkcionerima. Bio je predsjednik entiteta Rs od 2000. do 2002, član Predsjedništva BiH od 2002. do 2003. godine, a kasnije i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Njegovo predsjedavanje obilježili su pokušaji održavanja opozicionog saveza i sukobi s SNSD-om, ali i nastavak pada izborne podrške SDS-u.
Na izborima 2022. Šarović je bio kandidat za člana Predsjedništva BiH iz Rs. Osvojio je 225.912 glasova, ali je izgubio od Željke Cvijanović. Istovremeno je SDS osvojio 95.640 glasova i 13 mandata u NSRs.
Nakon tog poraza Šarović je podnio ostavku na mjesto predsjednika SDS-a. Povukao se iz aktivnog parlamentarnog života, ali nije potpuno nestao iz unutarstranačke politike. U junu 2025. bio je među bivšim predsjednicima koji su podržali zahtjev za smjenu Milana Miličevića.
Šarović danas ne obavlja istaknutu izvršnu ili parlamentarnu funkciju, ali se njegovo ime i dalje pojavljuje u raspravama o budućnosti SDS-a.
Milan Miličević preuzeo je rukovođenje SDS-om nakon Šarovićeve ostavke u oktobru 2022. godine, najprije kao vršilac dužnosti. Za predsjednika je zvanično izabran 11. juna 2023. godine, bez protivkandidata.
Miličević, ljekar neurolog po struci, u politiku je ušao kroz lokalnu organizaciju SDS-a u Tesliću. Za načelnika te općine prvi put je izabran 2012. godine, a mandate je obnovio 2016, 2020. i 2024.
Njegov dolazak na čelo SDS-a predstavljen je kao pokušaj jačanja lokalnih odbora i reorganizacije stranke nakon poraza 2022. godine. Međutim, mandat su obilježile sve izraženije podjele između stranačkih funkcionera.
U junu 2025. grupa visokih funkcionera zatražila je njegovu smjenu. Prema tadašnjim izvještajima, zahtjev su podržali i bivši predsjednici Mladen Bosić, Vukota Govedarica i Mirko Šarović.
Miličević je u julu 2025. podnio neopozivu ostavku, nakon čega je stranku privremeno preuzeo Jovica Radulović, tadašnji predsjednik Glavnog odbora.
Miličević je ostao na čelu Teslića i nastavio političko djelovanje u SDS-u. Danas je jedan od najglasnijih kritičara Branka Blanuše.
U saopćenju objavljenom 12. novembra 2026. godine optužio je aktuelnog predsjednika da odgovornost za izborni poraz prebacuje na druge i da uklanja neistomišljenike iz stranačkih organa.
Zatražio je Blanušinu ostavku, hitnu sjednicu Glavnog odbora i raspisivanje novih unutarstranačkih izbora.
Branko Blanuša izabran je za predsjednika SDS-a 28. decembra 2025. godine, nakon što je prethodno bio kandidat opozicije na prijevremenim izborima za predsjednika entiteta Rs. Na stranačkoj skupštini bio je jedini kandidat i dobio podršku svih 241 prisutnog delegata.
Blanuša, univerzitetski profesor elektrotehnike, preuzeo je SDS u trenutku kada je stranka već bila ozbiljno oslabljena. Njegov mandat ubrzo su obilježili sukobi s lokalnim organizacijama, posebno u Bijeljini i Gacku, te rasprave o odnosima s drugim opozicionim strankama.
Na Općim izborima 2026. ponovo je bio kandidat za predsjednika entiteta Rs, ali nije pobijedio. Prema preliminarnim podacima objavljenim nakon izbora, SDS je osvojio 61.425 glasova i 11 mandata u NSRs.
To je gotovo 112.400 glasova manje nego 2014. godine, odnosno pad od približno 65 posto. Broj poslaničkih mandata u istom periodu smanjen je s 24 na 11.
Nakon izbora sukobi su dodatno eskalirali. Blanušino rukovodstvo isključilo je iz stranke gradonačelnika Bijeljine Ljubišu Petrovića, a uslijedile su i promjene u sastavu Glavnog odbora koje su izazvale protivljenje dijela funkcionera.
Blanuša je 8. novembra izjavio da se u narednom periodu ne vidi na čelu SDS-a i da se neće kandidovati na narednoj izbornoj skupštini ukoliko bude održana u najavljenom terminu.
Njegov odlazak, međutim, još nije formalizovan. Prema zvaničnoj evidenciji SDS-a, Blanuša je i dalje predsjednik stranke, dok je Jovica Radulović predsjednik Glavnog odbora.
Izborni rezultati pokazuju koliko se položaj SDS-a promijenio tokom posljednjih dvadeset godina. Stranka je 2006. osvojila 103.035 glasova za NSRs, četiri godine kasnije 120.136, a 2014. dostigla 173.824 glasa.
Nakon toga uslijedio je kontinuiran pad: 123.515 glasova 2018, zatim 95.640 glasova 2022. i 61.425 prema preliminarnim podacima iz oktobra 2026.
U istom periodu SDS je izgubio više istaknutih funkcionera, a dio njih osnovao je vlastite stranke ili prešao u druge političke blokove. Najizraženiji primjer promjene političke strane ostao je Dragan Čavić, koji je od opozicionog lidera postao partner SNSD-a.
Od pet bivših predsjednika iz posljednjih dvadeset godina, Bosić je nastavio parlamentarnu karijeru, Govedarica i Miličević vode Gacko i Teslić, Šarović se povukao s javnih funkcija, dok je Čavić nakon prelaska u vladajući blok napustio direktorsku poziciju u Elektrokrajini.
Aktuelni predsjednik Blanuša suočen je sa zahtjevima za ostavku i najavljuje da neće tražiti novi mandat. Tako bi SDS, ukoliko dođe do novih unutarstranačkih izbora, mogao dobiti sedmog predsjednika u razdoblju od 2006. godine.
