Piše: Almasa Hadžić
Malo je onih koji nisu čuli za Ramiza Nukića, iz sela Buljim na području općine Bratunac, koji više od 20 godina "šumom i vodom" traga za posmrtnim ostacima Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine.
Kad smo ga prije nekoliko godina posjetili u njegovoj skromnoj kući, ispričao je da se "ono gore" iznad njegove kuće zove Kameničko brdo na kome je granatirana kolona koja je 1995. godine krenula iz Srebrenice i u kojoj je "izginulo i ranjeno ostalo niko ne zna koliko ljudi".
Ramiz, o čijem tegobnom životu i posvećenosti traganju za posmrtnim ostacima, najprije, njegovog oca Šahina i brata Velida, a onda i ostalih ubijenih u genocidu su napisane desetine priča i snimljeni dokumentarni filmovi, rijetko je govorio kako i od čega živi.
Jutros nas je zatekla vijest da je Ramiz ozbiljno bolestan i da je smješten na Kliniku za plućne bolesti Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla.
"Skoro sam išao doktorima. Imam bolove u grudima, u leđima. Slikali su mi pluća i našli nešto, doktori znaju šta. Evo sam danas ponovo smješten na kliniku.
Dobri su ovi doktori. Rekli su mi da će sve učiniti da mi bude bolje. Vjerujem u Allaha i doktore, njima sam se predao", skoro šapatom je za Politicki.ba govorio Ramiz, zahvalan što se interesiramo za njegovo stanje.
Na pitanje treba li mu šta, Ramiz, samo što nije zaplakao.
Ne treba ništa, veli, govoreći nam da on i supruga mu žive od boračkog dodatka koji iznosi 240 maraka "i od onog što u bašči posijemo i uberemo".
