Susjedski režimi s oba kraja Autoputa Bratstva i jedinstva, svakodnevno jačaju arsenale, a nama serviraju teorije o raspadnutoj, pocijepanoj i nemogućoj državi, u kojoj je sve teže naći nekoga da je svakodnevno zašiva.
I taj netko se prvenstveno mora pokoriti našoj nakaradnoj i prividnoj demokraciji.
Prividna demokracija je opasna u krajevima gdje je pismenost samo obična nauka o čitanju i pisanju.
Prividna demokracija je posebno opasna u ovim našim krajevima s površno urbaniziranim stanovništvom, za koje, usput budi rečeno, ni ne znamo koliko ga ima. Ali to više nikoga ni ne zanima.
Popis stanovništva nam se desio jedanput i neće više nikada. On je trebao da pokaže da kršćana ima manje nego muslimana. I to je sva svrha popisa. Maraton o ugroženosti je nogao početi. Dobio je, ni manje ni više nego, zeleno svjetlo. Ugroženost je neophodna protuteza za sve čime nas zamlaćuju pred svaku važniju odluku.
Da li je prijem u NATO i EU rješenje za tu ugroženost ili je rješavanje ugroženosti uvjet za prijem u NATO i EU?
Da li je naša silna i kompaktna vojska zaista nužan preduvjet za pomisao na NATO integracije ili je samo beskorisno budžetsko opterećenje? U, ne tako davnim, povijesnim događanjima prethodnih stoljeća, sve redovne armije na ovim područjima rasturene su za par dana, na ovaj ili onaj način. Potom bi narod uzeo stvar u svoje ruke, izrodio heroje, izginuo, raselio se, stvorio neku državicu i predao je na upravljanje onima koji su rekli da znaju čitati i pisati. Zato su ove diplome iz Goražda i Travnika jako važne čak i za NATO.
Otkako više nismo bolji dio svijeta, susjedi smatraju da su naše granice nezvanične i da nas jedino OHR još drži sve na okupu. Mada...ustvari...ima tu i još nekih zaslužnih. Nije samo OHR. Da bi bio zaslužan, moraš biti predsjednik stranke, po mogućnosti doživotni, kakvih je kod nas ogromna većina. Ili bar onaj najglasniji i prvi ili drugi do njega. Ili najbolja ulizica ili zamjenik ulizice.
