Pukotine u savezništvu Turske i Azerbejdžana: Zašto su se sukobili Erdogan i Alijev?

Redakcija Mostar

Spor zbog hidžaba prerastao je u političku krizu, a odnose Ankare i Bakua dodatno opterećuju Izrael i različiti regionalni interesi.

Odnosi Turske i Azerbejdžana, dvije države koje su decenijama njegovale izuzetno blisko političko, vojno i ekonomsko partnerstvo, suočavaju se s ozbiljnim nesuglasicama. Spor oko zabrane nošenja hidžaba u azerbejdžanskim školama prerastao je u otvoreno političko sučeljavanje, dok su u prvi plan izbile i ranije razlike u odnosima prema Izraelu, Palestini i Armeniji.

Napetosti su dodatno porasle nakon što su azerbejdžanske vlasti pokrenule postupke protiv sedam turskih državljana, među kojima su novinari i aktivisti koji su kritikovali vlasti u Bakuu.

Prema izvještaju portala OC Media od 20. oktobra, Azerbejdžan je izdao naloge za hapšenje sedam turskih državljana, optužujući ih za pozivanje na nasilno rušenje ustavnog poretka. Međutim, azerbejdžanske vlasti nisu javno predstavile dokaze koji bi potkrijepili te optužbe.

Istovremeno, u turskim medijima pojavile su se tvrdnje da je azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev zatražio od turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana smjenu njegovog savjetnika Oktaya Sarala. Ta informacija zasad nije zvanično potvrđena.

Hidžab pokrenuo sukob

Neposredan povod za pogoršanje odnosa bile su izmjene pravila odijevanja u azerbejdžanskim školama.

Vlada Azerbejdžana u septembru je usvojila propise kojima se zabranjuju odjevni predmeti koji odstupaju od propisanih školskih uniformi ili nisu u skladu sa sekularnim karakterom obrazovanja. Slična pravila početkom oktobra proširena su i na nastavnike.

Iako se hidžab izričito ne spominje u propisima, pojedinim učenicama i nastavnicama koje nose marame onemogućen je ulazak u škole.

Odluka je izazvala proteste u Azerbejdžanu i Turskoj, a prema izvještajima međunarodnih medija, privedeno je najmanje 37 osoba.

U raspravu se 12. oktobra uključio Oktay Saral, glavni savjetnik turskog predsjednika Erdogana, koji je oštro kritikovao ograničenja.

Saral je poručio da je neprihvatljivo djevojčicama uskraćivati obrazovanje zbog nošenja hidžaba te pozvao azerbejdžanske vlasti da povuku sporne mjere.

Njegovim kritikama pridružili su se pojedini zastupnici Erdoganove Stranke pravde i razvoja (AKP).

Odgovor iz Bakua stigao je već narednog dana.

Vladajuća stranka Novi Azerbejdžan (YAP), koju predvodi Alijev, optužila je Sarala i predstavnike AKP-a za populističke i neodgovorne izjave, poručivši da Turska nema pravo miješati se u unutrašnja pitanja Azerbejdžana.

U saopćenju je naglašeno da bliskost dvije države ne podrazumijeva pravo jedne da drugoj nameće političke ili ideološke stavove.

Posebno je kritikovana upotreba pitanja hidžaba za političke obračune, uz ocjenu da takve rasprave mogu naštetiti tradicionalno dobrim odnosima dvije zemlje.

Izrael kao veliki problem

Sukob oko hidžaba otvorio je i mnogo šire pitanje odnosa Azerbejdžana s Izraelom.

Dok Erdogan posljednjih godina nastupa kao jedan od najoštrijih kritičara izraelske politike prema Palestincima, Azerbejdžan održava razvijenu vojnu, sigurnosnu i energetsku saradnju s Izraelom.

Izrael je jedan od najvažnijih dobavljača naoružanja Azerbejdžanu. Izraelski dronovi i drugi vojni sistemi imali su značajnu ulogu u azerbejdžanskim vojnim operacijama protiv armenskih snaga tokom rata 2020. godine.

S druge strane, Azerbejdžan je važan snabdjevač Izraela naftom.

Posebno osjetljivo pitanje za Ankaru predstavlja činjenica da se azerbejdžanska nafta za izraelsko tržište transportuje preko turske teritorije, naftovodom Baku–Tbilisi–Ceyhan.

Turska je 2024. objavila obustavu direktne trgovine s Izraelom zbog rata u Gazi, ali transport azerbejdžanske nafte preko njenog teritorija nije zaustavljen.

Takva situacija izaziva kritike dijela turske javnosti i političkih krugova bliskih Erdoganu.

Za Baku, međutim, odnosi s Izraelom predstavljaju važno pitanje nacionalne sigurnosti, vojne modernizacije i energetskih interesa.

Azerbejdžanske vlasti odbacuju pokušaje povezivanja njihovih odnosa s Izraelom s pitanjem hidžaba, insistirajući da država ima pravo samostalno određivati vanjsku politiku.

Različiti pogledi na religiju

Spor je otkrio i značajne razlike u unutrašnjoj politici dvije države.

Iako su i Turska i Azerbejdžan ustavno sekularne države s većinski muslimanskim stanovništvom, njihove vlasti imaju različite pristupe javnom izražavanju vjerskog identiteta.

Erdoganov AKP godinama naglašava značaj vjerskih sloboda, posebno prava žena da nose hidžab u obrazovnim i državnim ustanovama.

Azerbejdžanske vlasti, nasuprot tome, insistiraju na strožem odvajanju religije od državnih institucija i obrazovnog sistema.

Baku svoju politiku opravdava zaštitom sekularnog poretka, a pitanje vjerskog utjecaja dodatno je osjetljivo zbog susjednog Irana.

Azerbejdžan ima većinski šiitsko stanovništvo, ali njegove vlasti nastoje ograničiti politički utjecaj vjerskih organizacija i spriječiti širenje iranskog utjecaja.

Kritičari novih pravila upozoravaju da zaštita sekularizma ne smije podrazumijevati uskraćivanje prava na obrazovanje djevojčicama koje nose hidžab.

Armenija i regionalni interesi

Odnose Ankare i Bakua dodatno komplikuju promjene na Južnom Kavkazu.

Turska je decenijama bila najvažniji regionalni saveznik Azerbejdžana u sukobu s Armenijom oko Nagorno-Karabaha.

Tokom rata 2020. godine Ankara je pružila snažnu političku podršku Bakuu, a turska vojna tehnologija imala je značajnu ulogu u azerbejdžanskim vojnim uspjesima.

Nakon što je Azerbejdžan 2023. uspostavio potpunu kontrolu nad Nagorno-Karabahom, odnosi u regiji počeli su se mijenjati.

Azerbejdžan i Armenija u augustu 2025. u Washingtonu su parafirali mirovni sporazum, dok Turska nastoji normalizovati vlastite odnose s Armenijom.

Ankara u tome vidi mogućnost otvaranja novih trgovinskih i transportnih pravaca, ali Baku insistira da normalizacija mora uvažavati njegove sigurnosne i političke zahtjeve.

Istovremeno, Alijev sve snažnije naglašava nezavisnost azerbejdžanske vanjske politike i odbacuje mogućnost da njegova država bude pod političkim pokroviteljstvom bilo kojeg saveznika.

Takve poruke dobile su posebnu težinu u trenutku javnih nesuglasica s Ankarom.

Fidan pokušao smiriti situaciju

Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan boravio je 15. oktobra u Bakuu, gdje se sastao s Alijevim i azerbejdžanskim ministrom vanjskih poslova Ceyhunom Bayramovom.

Fidan je nakon razgovora nastojao umanjiti značaj nesuglasica, naglašavajući da strateško partnerstvo dvije države ostaje čvrsto.

Poručio je da se razlike trebaju rješavati direktnim razgovorima, a ne javnim polemikama i raspravama na društvenim mrežama.

I predstavnici Erdoganove stranke pozvali su na očuvanje dobrih odnosa i izbjegavanje poteza koji bi mogli dodatno povećati napetosti.

Erdogan je 18. oktobra čestitao Azerbejdžanu Dan obnove nezavisnosti, obraćajući se Alijevu kao bratu i potvrđujući prijateljske odnose dvije države.

Uprkos tome, spor nije okončan.

Pokretanje postupaka protiv sedam turskih državljana, nastavak polemika oko hidžaba i različiti stavovi prema Izraelu pokazuju da se napetosti više ne svode samo na pojedinačne izjave političara.

Ipak, vojna i energetska saradnja nisu prekinute, a dvije države nastavljaju održavati redovne diplomatske kontakte.

Savezništvo koje se godinama opisuje parolom „Jedan narod, dvije države“ tako se suočava s jednim od najotvorenijih političkih sporova posljednjih godina.



Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.