Hrvatska postavila osam uslova Crnoj Gori: Članstvo u EU do 2028. godine sve neizvjesnije

Plan Crne Gore da do kraja 2026. završi pristupne pregovore s Evropskom unijom i postane njena članica 2028. godine ozbiljno je doveden u pitanje nakon što je Hrvatska predstavila osam zahtjeva koje Podgorica mora riješiti.

Kako u analizi za Radio Slobodna Evropa (RSE) piše Rikard Jozwiak, hrvatski zvaničnici tvrde da su zahtjeve prenijeli crnogorskim vlastima tokom ljeta, a početkom oktobra državama članicama EU u Briselu dostavljen je dokument pod naslovom „Otvorena pitanja između Hrvatske i Crne Gore“, u koji je RSE imao uvid.

U dokumentu se navodi da su pojedini neočekivani jednostrani potezi crnogorskih vlasti ponovo otvorili historijske napetosti i nepotrebno opteretili bilateralne odnose, uz rizik slabljenja široke političke podrške pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji u Hrvatskoj.

Zagreb ističe da želi zatvoriti bolno poglavlje zajedničke historije i graditi odnose okrenute budućnosti, ali naglašava da se međusobno povjerenje i trajno pomirenje ne mogu uspostaviti bez rješavanja otvorenih pitanja.

Hrvatski premijer Andrej Plenković dodatno je obrazložio zahtjeve tokom samita Evropske unije održanog 15. i 16. oktobra u Briselu.

Prema Jozwiakovim informacijama, diplomati više država članica EU privatno su izrazili nezadovoljstvo hrvatskim pristupom, ocjenjujući ga nekonstruktivnim i posebno problematičnim jer zahtjevi dolaze u završnoj fazi pristupnih pregovora.

Međutim, evropski lideri pokazali su znatno više razumijevanja za Plenkovićevu poziciju. Sagovornici RSE-a naveli su da je premijer Hrvatske vrlo uspješno predstavio zahtjeve svoje zemlje i da se suočio s veoma malo protivljenja.

Takav odnos vidljiv je i u zaključcima Evropskog vijeća, u kojima se navodi namjera irskog predsjedavanja Vijećem EU da radi na privremenom zatvaranju preostalih pregovaračkih poglavlja, pod uslovom da Crna Gora provede odgovarajuće reforme.

U zaključcima nije bilo snažne političke podrške brzom prijemu Crne Gore, već je naglasak stavljen na ispunjavanje preuzetih obaveza.

Irska, koja predsjedava Vijećem EU do kraja godine, i dalje nastoji zatvoriti preostalih 12 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja. Međutim, prema ocjenama diplomata s kojima je razgovarao RSE, malo ko vjeruje da će Dablin u tome uspjeti.

Jedan litvanski diplomata upoznat s pregovorima smatra da bi i Litvanija, koja preuzima predsjedavanje u prvoj polovini 2027. godine, mogla imati ozbiljnih poteškoća da pregovore privede kraju.

Prva dva hrvatska zahtjeva odnose se na logor Morinj, u kojem je između oktobra 1991. i augusta 1992. godine bilo zatočeno više od 300 hrvatskih državljana, nakon okupacije dijela dubrovačkog područja koju su provele srpske i crnogorske snage.

Hrvatska traži sveobuhvatno rješavanje pitanja obeštećenja hrvatskih državljana koji su bili zatočeni i izloženi zlostavljanju. U dokumentu nije naveden konkretan novčani iznos.

Drugi zahtjev odnosi se na spomen-ploču postavljenu na mjestu nekadašnjeg logora. Ploču su 2022. godine zajednički otkrili ministri Hrvatske i Crne Gore.

U hrvatskom dokumentu upozorava se da su crnogorske nacionalističke grupe zahtijevale njeno uklanjanje te da je oko ploče naknadno postavljen veći metalni okvir, očigledno predviđen za pomičnu pregradu kojom bi se ploča mogla prekrivati osim tokom službenih komemoracija.

Treći zahtjev odnosi se na promjenu naziva bazena u Kotoru koji nosi ime Zorana Gopčevića, nekadašnjeg međunarodno poznatog vaterpoliste koji je bio i stražar u logoru Morinj.

Zagreb smatra neprihvatljivim da sportski objekat nosi ime osobe povezane sa zlostavljanjem i mučenjem hrvatskih zatočenika.

Četvrti zahtjev odnosi se na punu saradnju crnogorskih vlasti u utvrđivanju sudbine 14 hrvatskih državljana nestalih tokom rata protiv Hrvatske početkom devedesetih godina.

Peti zahtjev povezan je s procesuiranjem ratnih zločina i mogao bi predstavljati jednu od najtežih prepreka.

Hrvatska upozorava da u Crnoj Gori dosad nije donesena nijedna osuđujuća presuda zasnovana na komandnoj odgovornosti.

U predmetu Morinj četvorica pripadnika Jugoslavenske narodne armije pravosnažno su osuđena za ratne zločine na ukupno 12 godina zatvora. Međutim, kako se navodi u dokumentu, te presude nisu obuhvatile zločine počinjene nad civilima zatočenim u logoru.

Šesti zahtjev odnosi se na rješavanje imovinskih sporova iz ranih devedesetih godina, koji se tiču 51 hrvatske porodice nastanjene u Crnoj Gori u tom periodu.

Sedmi zahtjev jeste povrat školskog jedrenjaka „Jadran“, jednog od najpoznatijih otvorenih sporova između dvije države.

Trojarbolni brod, izgrađen 1933. godine, historijski je bio stacioniran u Splitu. Međutim, u vrijeme izbijanja rata nalazio se u Crnoj Gori, gdje je ostao do danas.

Hrvatska zahtijeva njegov povrat, dok crnogorske vlasti smatraju da im činjenica da se brod nalazio na njihovoj teritoriji u trenutku raspada Jugoslavije daje pravo vlasništva.

Osmi zahtjev odnosi se na nastavak i intenziviranje razgovora o razgraničenju između dvije države.

Hrvatska traži sporazum kojim bi se formalno potvrdilo da Crna Gora nema teritorijalnih pretenzija prema Hrvatskoj.

Pomorska granica također ostaje neriješena, ali iz dokumenta nije jasno proizlazi li da je i konačno rješavanje tog pitanja uslov za pristupanje Crne Gore Evropskoj uniji.

Zagreb navodi da bi, nakon rješavanja kopnenog razgraničenja, bio spreman organizovati redovne sastanke stručnih i međudržavnih komisija zaduženih za pomorsko razgraničenje, ali bez određivanja konkretnih rokova.

Crna Gora zasad nije javno reagovala na osam hrvatskih zahtjeva, zbog čega, kako navodi Jozwiak, ostaje nejasno koliko su ozbiljne prepreke u pregovorima i koliko bi vremena moglo biti potrebno za njihovo otklanjanje.