Premijerska pozicija u Federaciji Bosne i Hercegovine očito je postala veliko breme. To se naročito vidjelo u vrijeme Fadila Novalića, ali i nakon njega, kada se na čelo Vlade FBiH vratio Nermin Nikšić, piše Faktor.
Naravno, ni Novalićev mandat nije bio bez grešaka. I sam je govorio o stvarima koje nisu bile najbolje riješene.
Ipak, kada se pogleda ono što je uslijedilo nakon njegove vlade, teško je ne napraviti poređenje, posebno kada je riječ o kadrovskim rješenjima i poznavanju procesa.
Ali premijerska pozicija nije teško breme zbog kritika. Kritika bi trebala biti djelotvoran instrument, način da se ukaže na greške i popravi ono što ne valja.
Na primjeru Novalića vidi se da je ta pozicija postala mnogo više od toga. Njegov mandat obilježila je afera Respiratori, zbog koje je pravosnažno osuđen na zatvorsku kaznu.
Ipak, sva priča o Novaliću očito nije bila samo pitanje onoga što se događalo u institucijama nadležnim za njegov slučaj.
Tu je i politička pozadina koja se ne može tek tako zanemariti. Bivši američki ambasador Michael Murphy imao je važnu ulogu u njegovom političkom pritisku, a Novalić je završio i na američkoj crnoj listi.
Kao jedan od razloga navedena je zloupotreba ličnih podataka penzionera u političke svrhe, nakon što je Novalić govorio o svojim postignućima i obećavao povećanje penzija.
Ako je korištenje podataka penzionera u političke svrhe bilo razlog da završi na crnoj listi, zašto slične kontroverze u Srbiji, uključujući pisma Aleksandra Vučića penzionerima, nisu dovele do iste reakcije Vašingtona?
Pitanje je, da li je Novalić smetao određenim političkim krugovima, kako u BiH tako i izvan nje.
Njegov politički i pravosudni slučaj teško je posmatrati izvan šireg konteksta odnosa u Federaciji BiH, mada se tvrdnje o političkim motivima moraju potkrijepiti konkretnim dokazima.
Nakon Novalića na premijersku poziciju došao je, odnosno vratio se Nermin Nikšić.
