Oni koji prijete Sanelu Kajanu moraju biti kažnjeni: Ima li države u Federaciji?

Piše: Haris Imamović

Individua može biti slobodna samo unutar države. Bez države, ona bi morala voditi neprestanu borbu na život i smrt sa drugim individuama, tačnije onim koje su, usljed svoje fizičke i mentalne konstitucije, spremne svaki nesporazum eskalirati do najvišeg nivoa - nasilne borbe na život i smrt.

U takvom stanju permanentnog nasilja, čak ni fizički snažna individua ne bi mogla biti posve slobodna, jer bi većinu vremena provodila braneći tu slobodu (a ne konzumirajući je). Da i ne govorim kakva bi sudbina, u tom “prirodnom”, tačnije – divljem stanju, čekala individuu, koja po svojom fizičkoj i mentalnoj konstituciji nije u stanju da se djelotvorno brani od predatorskog nasilja.

Upostavljanjem države se prevazilazi navedeno stanje: državna vlast preuzima monopol nad nasiljem; ona, kroz pravosuđe, preuzima zadaću rješavanja nesporazuma itd.

Iako na prvi pogled zakon ograničava ponašanje ljudi, pa se čini kao nešto protivno slobodi, istina je da bez zakona nema slobode, već samo ovo izvorno stanje bezakonja, stanje sveopćeg nasilja, u kojem pojedinci rješavaju nesporazume, pribjegavajući vlastitoj fizičkoj snazi ili snazi klana čiji je dio.

Tako je, u svakom društvu prisutan kriminal, u manjoj ili većoj mjeri, uz ostalo kako bi podsjetilo šta je alternativa državnom, zakonskom poretku, te da ta alternativa, iak se povlači pred državnim monopolom na nasilje, zaista postoji.

Kajanova porodica izmještena iz Mostara

Prijetnje koje je obznanio bh. novinar i federalni zastupnik Sanel Kajan, koje su upućene njemu i njegovoj porodici, ozbiljno ukazuju na to da živimo u stanju koje nije u punom smislu državno. Svim strankama su puna usta države (bilo da se misli na državni, federalni ili kantonalni nivo), a kada bacimo pogled na stvarnost, vidimo da države nema.

Naime, zastupnik Kajan je, na tematskoj sjednici Predstavničkog doma PFBiH, po prvi put javno progovorio o prijetnjama, koje, kako kaže, dobiva godinama i uredno prijavljuje (ali bez pozitivnog policijsko-pravosudnog ishoda). On je obznanio da su njegova supruga i troje djece prošli kroz progon: od ugrožavanja supruge na radnom mjestu do skrnavljenja groba njegovog preminulog oca.

”Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova, desetinama puta sam se obratio, ali rezultata nema. MUP-u HNK – bezbroj puta, ali rezultata nema. Zbog toga su moja supruga i moja djeca primorani da budu izmješteni iz mog Mostara, da im na neki način potražim zaštitu. Kada ja, kao zastupnik, nemam zaštitu od institucija u koje uživam povjerenje, šta će reći obični građani”, kazao je Kajan, obraćajući se predstavnicima FMUP-a i FUP-a.

Kajan je naveo da je predstavnicima domaćih, ali i stranih institucija (npr. OSCE-a) pokazao foto-montaže, koje je dobio, a koje prikazuju njega - kako leži mrtav, njegovu porodicu – zaklanu, itd, ali nikada nijedan među mnoštvom slučajevima nije doveden do kraja.

Istaknuo je da su Tužilaštvo BiH i Tužilaštvo HNK konačno otvorili slučaj, ali epilog još nije ni na vidiku.

Ni rektor se nije usudio prijaviti prijetnje

Slučaj Kajan ima i aspekt, koji se tiče međunacionalnih odnosa. HDZ već decenijama kontroliše MUP HNK i mnoštvo dokaza je izneseno u prilog tezi da ovo Ministarstvo, umjesto da suzbija međunacionalno nasilje, zapravo ga ohrabruje. (O tome smo pisali nedavno: MUP HNK po mjeri HDZ-a: Policija tuče navijače samo ako nisu Hrvati.)

Ali slični problemi su posvuda, ne samo u Hercegovačko-neretvanskom kantonu (iako su tu, čini se, problemi kulminirali). Naime, u predmetu “Koverta”, nedavno je uhapšen bivši dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu Muhamed Ajanović, a optužnica ga tereti da za niz nezakonitih radnji.

Bivši dekan Stomatološkog fakulteta Muhamed Ajanović

Portal Istraga je objavio da je Ajanović, boreći se za prevlast na Univerzitetu u Sarajevu, oponentima prijetio svojim vezama s kriminalcima.

Bivši rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj je naveo da je potpisao rješenje o novom mandatu Ajanoviću, iako je znao da to nije u skladu sa Statutom, a učinio je to, veli, jer mu je Ajanović poslao sliku na kojoj se nalazi u društvu sa Đorđem Ždralom. U poruci je samo kratko pisalo: “Pozdrav”, što je Škrijelj shvatio kao prijetnju, ali nije slučaj prijavio policiji, već se potčinio Ajanovićevoj volji. Tek naknadna odluka Šrijelja da prijavi prijetnju otkriva minimum povjerenja prema institucijama, ali činjenica da je jednom rektoru tako dugo trebalo da se obrati institucijama dovoljno govori koliko je državno stanje narušeno.

Dakle, živimo u državi, u kojoj ako poduzmete najbenigniji potez, recimo, prijavite se na neki javni konkurs, može vam se desiti da vam kriminalci ugroze život. Svi mi koji smo, uoči Svjetskog prvenstva a i inače, ponosni na ovu državu, trebamo se zapitati u koliko stepenu ona zaista jeste država (čak i tamo gdje SNSD i HDZ nisu prepreka njenoj izgradnji)?

Odgovornost snose i policijsko-pravosudne institucije, koje očigledno ne ulijevaju povjerenje, čak ni parlamentarcima, rektorima, itd, a kamoli običnim ljudima koji sami nisu dio nikakvih institucija. Ali najveću odgovornost (ako već ne krivicu) snosi vlast, koju trenutno čine stranke Trojke.

Dovoljno je reći da su, u istom predmetu, sa Ajanovićem, uhapšene dvije (donedavne) ministrice Vladi Kantona Sarajevo Adna Mesihović i Enda Pečenković, te jedna pomoćnica ministrice. Ništa, kao to, ne podriva povjerenje u institucije.

Nema pojedinca i slobode bez zakona i države

Isto je sa Federalnom upravom policije i resornim Ministarstvom unutrašnjih poslova FBiH. Mi pričamo o tome kako pronaći i kazniti one, koji se se usudili prijetnjama razriješiti svoje (političke) nesporazume sa Sanelom Kajanom, a imamo ministra policije, koji, osim toga što je osuđivan za nasilničko ponašanje, u medijima se hvali time da je i sam sklon nasilju.

“Momci koji hodaju sa mnom nisu nikakvo osiguranje. Oni su tu da zaštite druge od mene. Posljednji put kad sam imao fizički obračun sa jednom grupom, s druge strane su bile teške tjelesne povrede”, kazao je federalni ministar policije prilikom gostovanja na jednoj TV.

Prema jednoj od presuda, on, je, prije nego će postati ministar, u centru Zenice prepriječio džipom put drugom vozilu i, uz psovke, udarao vozača drškom pištolja u glavu.

Čim je imenovan i kada su građani čuli za ove detalje, svako ozbiljan među njima je znao da je sve ostalo što govori vlada - šuplja priča. Imenovati lice s ovakvim medijskim nastupom i dosjeom za ministra policije znači ne da vlast nije spremna da gradi državu, već je snažno opredijeljena da uništiti i posljednji promil države, koji je preživio ranije vlasti (čije, uzgred budi kazano, maslo također nije za ramazana u ovom kontekstu).

Time se vraćamo priči s početka: bez države i zakona, nema ni slobode pojedinca (pa i onih koje politika ni najmanje ne zanima).

Trenutni federalni ministar policije imenovan je mudrošću stranaka Trojke, među kojima ima i liberala i socijaldemokrata i konzervativaca. Oni se teorijski ne slažu o ulozi koju treba imati država. Ali ako se, u praksi, slažu oko toga da ministar policije izgleda kao alanfordovska ironija, onda su sva teorijska neslaganja nebitna.

Na svaku njihovu liberalnu, socijaldemokratsku ili konzervativnu ideološku izjavu, treba ih podsjećati ko im rukovodi provedbom zakona: u takvoj situaciji, kakav god zakon bio stavljen na papir, umjesto države imat ćemo divljinu.