Skandali su pratili ovaj šampionat i prije njegovog početka.
Piše: Rasim Ljajić
Dočekali smo, konačno, početak svjetskog fudbalskog šampionata u fudbalu. Po mnogo čemu historijskog. Prije svega zbog činjenice da učestvuju reprezentacije iz čak 48 zemalja, koje će odigrati 104 utakmice, u tri države i 16 gradova.
Nažalost, sport i fudbal nisu tema ovog teksta. I jedno i drugo je palo u drugi plan u odnosu na unutrašnje prilike u Americi i geopolitičku situaciju u svijetu. Više se govori o brojnim kontroverzama koje prate sam Mundijal, nego o favoritima šampionata ili drugim dešavanjima koje su usko vezane za fudbalsku igru.
Bez ikakve sumnje najveća kontraverza, nezabilježena u organizaciji ovakvih takmičenja, od 1930. (Montevideo) do danas, je činjenica da se održava u zemlji (SAD) koja je u aktivnom ratu sa drugom državom (Iran) koja također učestvuje na prvenstvu. Bilo je kroz historiju nekoliko sličnih, politički napetih i složenih situacija, ali je Mundijal u SAD, zaista “sui generis” slučaj.
Italija je 1934. bila domaćin, pod fašističkim režimom, uz snažnu militarizaciju države, ali ne i u formalnom ratu tokom prvenstva. Francuska je 1938. bila na ivici početka Drugog svjetskog rata, svega godinu dana prije njegovog izbijanja. Argentina je 1978. organizovala Mundijal tokom vojne diktature, uz represiju i nestanak na hiljade ljudi, ali bez spoljnog rata u tom trenutku. U politički osjetljivim okolnostima održana su i prvenstva u Čileu (1962.), Rusiji (2018.) i Kataru (2022.), ali organizacija prvenstva u SAD predstavlja svojevrstan presedan, jer jedan domaćin vodi aktivan međunarodni rat dok se turnir igra. Paradoks je tim veći što na dan početka šampionata predsjednik zemlje domaćina najavljuje inteziviranje vojnih udara na drugu zemlju. A reprezentacija te druge zemlje (Iran) smještena je u Meksiku, iako će svoje utakmice (tri) odigrati upravo na teritoriji SAD. Praktično, Iran je prinuđen da boravi i trenira u Meksiku, a zatim za svaku utakmicu ulazi u SAD, pod posebnim bezbjedonosnim režimom i vraća se nazad u Meksiko. Na prethodna 22 Mundijala sličan slučaj nije registriran.
Skandali su, međutim, pratili ovaj šampionat i prije njegovog početka.
Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino uručio je nagradu Donaldu Trumpu, 5. decembra 2025. godine, za “izuzetne doprinose miru i jedinstvu”. Američki predsjednik do tada je imao već pet vojnih intervencija, uz Gazu sravnjenu sa zemljom i Trumpovo obećanje da će od nje napraviti “najljepšu rivijeru”. FIFA je dodjelom ove nagrade prekršila pravilo političke neutralnosti, otvoreno se svrstajući uz jednog političkog lidera. Nikada nije objašnjeno ko je birao laureata, po kojim kriterijumima i da li je odluku odobrio Savjet FIFA-e. Australijski fudbaler i aktivista Craig Foster nazvao je to “sramotnim danom za fudbalsku igru”. Čak su i pojedini visoki funkcioneri svjetske fudbalske organizacije govorili o “dubokoj neprijatnosti” i “velikoj blamaži” zbog Infantinovog poteza.
Serija skandala, sa primjesama političkog začina, nastavljena je i u samom predvečerju Mundijala, kada je, odlukom američkih vlasti, zabranjen ulazak somalijskom arbitru Omaru Artanu, usprkos tome što je imao validnu vizu i FIFA akreditaciju. Artan je trebalo da postane prvi sudija iz te zemlje u historiji svjetskih šampionata. Zadržan je na aerodromu u Majamiju, ispitan više sati, a zatim deportovan zbog navodnih “bezbijedonosnih provjera”. FIFA je hladno saopštila da “nema uticaj na odluke domaćina”, što je izazvalo dodatni bijes među navijačima širom svijeta. Slične poteškoće imaju i novinari, funkcioneri, pomoćno osoblje i navijači, naročito iz afričkih i bliskoistočnih zemalja. Kritike dolaze i iz Olimpijskog komiteta. Predsjednica Kirsty Coventry izjavila je da se nada da Olimpijske igre u Los Anđelesu 2028. ”neće ponoviti haos i imigracione probleme viđene tokom Mundijala”.
Osim ovih formalno-pravnih i viznih poteškoća, vođstva brojnih reprezentacija i dobar dio medija ukazuje na konkretne i praktične primjedbe na sveukupnu organizaciju, naročito kad su u pitanju ogromne razdaljine, kvalitet smještaja i trening centara, te ukupna logistika. Švajcarski nacionalni tim objavio je čak upozorenje igračima i navijačima da se ne približavaju pojedinim dijelovima trening-centra u San Diegu zbog zmija zvečarki u okolini kompleksa.
Zmije su ozbiljno uplašile igrače, a skupe ulaznice navijače. Uvedeno je dinamičko formiranje cijena, a ulaznice za pojedine mečeve dostizale su astronomske iznose. Tužilaštva Njujorka i Nju Džerzija pokrenula su istragu i zatražila dokumentaciju od FIFA zbog sumnji u obmanjujuće prakse,”vještačku nestašicu” i rast cijena. Ništa se slično nije dogodilo na prethodnim takmičenjima ove vrste.
Uprkos svemu tome, FIFA uporno ponavlja da je Mundijal “praznik mira, jedinstva i globalnog zajedništva”, a više je nego očigledno da se turnir odvija u atmosferi rata, viznih zabrana, političke bliskosti sa Trumpom, ogromnih cijena i logističkih problema. Zato se s punim pravom može reći da je Mundijal 2026. već sada jedan od politički najopterećenijih turnira u historiji. Umjesto da se uoči početka govori samo o fudbalu, vanfudbalske teme preuzele su potpuni primat. Fudbal još nije počeo, a politika je preuzela teren. Dobrim dijelom, zahvaljujući Donaldu Trumpu.