Piše: Haris Imamović
U jednoj epizodi iz Ksenofontovih Uspomena o Sokratu, vidimo kako je Sokrat reagovao, kada mu je jedan atenski mladić po imenu Glaukon otkrio da želi postati vlast.
”Glaukone”, odogovorio mu je Sokrat (u prevodu Miloša Đurića), “rešio si da nam državom upravljaš? Diva mi, ako išta drugo vredi da izaziva pažnju, onda je to.”
Prvo pitanje, koje Sokrat ima za potencijalnog vladaoca Atene je: zna li koliko u atenskoj javnoj kasi trenutno ima novca? Nakon što Glaukon saopći da ne zna, Sokrat mu odgovara da je to prva stvar koju mora znati svako ko želi da upravlja državom.
Glaukon se iz neugodne situacije izvlači, tako što veli da se novac, koji je potreban, može steći otimanjem od drugih država.
Zanimljivo je da mu Sokrat ne kaže da otimanje nije ispravno, već - naprotiv - slaže se da je to jedan od način bogaćenja države. Ali brže-bolje, stari filozof pita vlastohlepnog mladića - zna li s kojom vojnom moći Atena trenutno raspolaže u odnosu na te druge države? Glaukon veli da ne zna.
Sokrat na to veli da vladar “mora da poznaje vojnu snagu svoje države i snagu neprijatelja”.
Zašto?
Zato da “ako je vojna snaga njegove njegove države jača, savetuje da se ratuje, a da podstiče na mir i smotrenost ako je [snaga njegove države] slabija”.
Ovom ciničnom uvidu vrijedi dodati da je ratna sreća varljiva, pa čak i kad je neko u poziciji vojne nadmoći, treba gledati da izbjegne rat ili da ga, što je moguće brže, okonča, umjesto da se prepušta iluziji da će, ma koliko rat trajao, ostati nadmoćan.
Srpski Glaukon
Primjera radi, na početku rata 1992, VRs je bila dominantna vojna sila, te su srpske vlasti s obje strane Drine, po tom osnovu, htjele da osiguraju proširenje Srbije. Ali do kraja ‘95. VRs će izgubiti relativnu nadmoć, čime će se san o njenom pripajanju Srbiji pretvoriti u glaukonovsku iluziju.
U izvještaju CIA-e o ratu u Bosni i Hercegovini, navodi se da je Vojska Rs, u proljeće 1995, pokrenula operacije Sadejstvo 95 i Spreča 95, s ciljem da slomi otpor Armije RBiH u rejonu Brčko - Gradačac - Doboj - Gračanica, te Sapna - Teočak.
Bio je to, kako navodi CIA, “posljednji pokušaj srpske strane da kroz ofanzivne poduhvate slomi volju bosanske vlade” i prinudi nas da potpišemo mirovni sporazum, koji bi predviđao izdvajanje Rs iz BiH i njeno pripajanje Srbiji.
Međutim, kako se navodi u izvještaju, “snage VRs-a su, uprkos prednosti u oklopu, artiljeriji i drugom teškom naoružanju, u tom trenutku bile potpuno nesposobne da probiju položaje Armije BiH”.
Sumirajući stanje na frontu, a povodom operacija Sadejstvo 95 i Spreča 95, CIA kaže: “Promjena u vojnoj ravnoteži između ARBiH i VRs koja je otpočela u prvim mjesecima 1995. sada je bila dovršena.” VRs, koja ušla u rat kao dominantna vojna sila, nakon tri godine rata, više to nije bila u odnosu na ARBiH.
Toga je u jesen 1995. bio svjestan Milorad Dodik, te se postavio kao jedan od najvećih zagovornika Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U dokumentarcu “Tri boje otadžbine”, Dodik je pojasnio: “Mi u Rs-u smo osjećali da ukoliko bude nastavio se rat da ćemo izgubiti… Mnogo štošta. I da taj sporazum bukvalno smo morali da prihvatimo kakav-takav.”
Kako kaže Sokrat Glaukonu: ako nemaš vojnu nadmoć, podstiči na mir i smotrenost.
Svaki put kada Dodik kaže ono što je rekao prije četiri dana - da je cilj Rs-a pripajanje Srbiji, treba ga pitati isto ono što Sokrat pita Glaukona: kolika je tvoja vojna moć u odnosu na one kojima planiraš nanijeti štetu?
Pitanje - može li Srbija anektirati Rs jeste zapravo pitanje: ima li Srbija dovoljno vojne snage ne samo da ponovo započne rat u BiH, već i da na kraju tog novog rata prinudi Bošnjake da prihvate novi mirovni sporazum, kojim bi bilo predviđeno izdvajanje Rs iz BiH i njeno pripajanje Srbiji?
Što se tiče mirnog otcjepljenja, ono jeste moguće, ali samo pod uslovom da Bošnjaci daju saglasnost. U protivnom, to je contradictio in adjecto.
Hrvatski Glaukon
