Vlada Federacije BiH i Ministarstvo energije i rudarstva na čelu sa Vedranom Lakićem u ovom mandatu nisu pokazali stručnost niti bilo kakve kompetencije da upravljaju Elektroprivredom BiH koja se našla u procjepu između državnih zakona i međunarodnih normi što je gurnulo u finansijske gubitke, piše Istraaga.ba.
Dugogodišnji pritisak na likvidnost JP EP BiH kulminirao je u julu 2026 godine kada je Uprava JP Elektroprivrede BiH donijela zvaničnu odluku o uvođenju kriznog režima poslovanja. Zbog ugrožene likvidnosti i nemogućnosti redovnog servisiranja svih dospjelih obaveza, uspostavljen je striktni sistem prioriteta plaćanja, koji je iz korijena promijenio odnose sa kooperantima i rudnicima unutar Koncerna.
Odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine donijete tokom globalne energetske krize (s naglaskom na 2023. godinu) imale su direktan i izrazito negativan uticaj na finansijski rezultat i operativnu stabilnost Elektroprivrede BiH.
Mjera administrativnog ograničavanja rasta cijena električne energije za privredu na maksimalno 20 posto osmišljena je sa ciljem zaštite domaćeg realnog sektora od cjenovnih šokova. Međutim, ona je u potpunosti prebacila teret poremećaja na tržištu na račun državne energetske kompanije. Kombinacija netržišnog ograničenja cijena i unutrašnjih proizvodnih problema kulminirala je istorijskim finansijskim gubitkom EP BiH od čak 331,79 miliona KM za 2023. godinu.
Iako je kompanija pokrenula hitne mjere stabilizacije, operativni i konsolidovani minusi su se nastavili i kroz naredne godine, što je u julu 2026. godine ( par mjeseci pred izbore ) „primoralo“ Upravu da i zvanično proglasi krizni režim poslovanja i uvede striktni sistem prioriteta plaćanja uslijed ugrožene likvidnosti. Time je praktično pod rukovodstvom i po nalogu Sanela Buljubašića i resornog ministra Lakića EP uspjela kratkoročno pred izradu polugodišnjeg izvještaja o poslovanju da prikaže suficit, odnosno rezultat sa oko 10 miliona dobiti za prvu polovinu godine. To su na sva zvona objavili kao uspjeh ove Uprave i ministarstva energetike ne pominjući kolika su trenutna potraživanja od EP BiH! A što je i sam prije neki dan priznao.
Tri su ključna aspekta uticaja na poslovanje koja Lakić ne pominje u svojim istupima.
Regulatorni okvir kao jedan od uzroka gubitka prihoda i finansijskog minusa, a koji Lakić nije ni svjestan bio niti je pokušao da izmjeni u „korist“ EP BiH u svom mandatu.
EP BiH je bila zakonski obavezna isporučivati električnu energiju poslovnim subjektima po cijenama znatno nižim od onih na regionalnim referentnim berzama ( poput mađarske berze HUPX). Zbog primarne obaveze urednog podmirivanja domaćeg tržišta po limitiranim tarifama, kompanija nije imala na raspolaganju značajnije bilansne viškove za izvoz, gdje su cijene u tom periodu dostizale maksimume što je dovelo do izostanka izvoznog profita.
Smanjenje bilansnih viškova i pad proizvodnje.
Zbog drastičnog podbacivanja proizvodnje u termoelektranama usljed nedostatka uglja i starosti postrojenja, EP BiH je morala kupovati el. energiju na slobodnom tržištu kako bi ispoštovala ugovore na domaćem tržištu. Bilansni viškovi za prodaju izvan sistema spali su na istorijski minimum od svega 52 GWh ( u poređenju sa ranijim godinama kada su prelazili 2000 GWh), što je potpuno eliminisalo izvozni profit.
Posljedice na investicije i pokriće gubitaka.
Skupština dioničara bila je primorana donijeti odluku da se ovaj ogroman gubitak pokrije direktno prebacujući ga na teret zadržane dobiti iz ranijih godina (173,9 miliona KM) i kompletnog fonda zakonskih statutarnih rezervi ( 157,8 miliona KM). Gudbitak likvidnosti i spostvenog kapitala direktno je stopirao ili odogodio planirane projekte revitalizacije blokova u TE Tuzla i TE Kakanj, kao i stratešku tranziciju ka obnovljivim izvorima energije.
Pravno uporište za ograničenje cijena
Ograničavanja cijena privredi (maksimalno 20 posto rasta u 2023 godini) predstavlja direktan sudar domaćeg kriznog zakonodavstva i pravnog poretka Energetske zajednice Jugoistočne Evrope. Kada se ova Odluka Vlade Federacije o ograničavanju cijena električne energije za privredu na maksimalno 20 posto u 2023. godini posmatra u kontekstu domaćeg zakonodavstva i njegove veze sa preuzetim međunarodnim obavezama otkriva se klasičan pravni i ekonomski konflikt između socijalnog populizma i preuzetih međunarodnih obaveza.
Vlada Federacije je pravno pokriće za ovu odluku crpila iz vanrednih okolnosti na tržištu i iz „nužnosti“ zaštite domaće ekonomije, ali uz pravni manevar. Prvobitne izmjene starog Zakona o elektičnoj energiji, a potom i odredbe novog zakona iz avgusta 2023 godine dale su Vladi diskreciono pravo da interveniše na tržištu. Zakon predviđa da u slučaju „poremećaja na tržištu“ ili ugrožavanja energetske bezbjednosti, Vlada može uvesti privremene mjere kontrole cijena. Iz ugla domaćeg prava, odluka je formalno-pravno bila legalna jer je Vlada iskoristila ovlaštenja za zaštitu privrede od cjenovnog šoka. Međutim, Novi Zakon o električnoj energiji FBiH (2023.) u poglavljima koja tretiraju obaveze javnih usluga sadrži ključni mehanizam zaštite energetskih subjekata.
