Piše: Sead Numanović
Tokom vikenda 14 stranaka potpisalo je podršku Denisu Bećiroviću kao kandidatu SDP-a, odnosno vladajuće koalicije, za poziciju člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine (iz bošnjačkog naroda) na predstojećim izborima u oktobru ove godine.
Tokom vikenda, ministar vanjskih poslova je fejsbučio svađajući se sa nekakvom Jelenom Karleušom.
Tokom vikenda, Milorad Dodik je utvrđivao detalje dolaska u Banju Luku najstarijeg sina predsjednika Sjedinjenih Američkih Deržava.
Paralelno, on je pokušavao utanačiti detalje svog susreta s potpredsjednikom Sjedinjenih Američkih Država u Budimpešti. Ili Banjoj Luci!
Prvi vikend u aprili tako je zorno oslikao političko stanje u Bosni i Hercegovini.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH je u kampanji. Sakupio je 14 partija. Malo li je!?
Dobro, ni pola od tog broja nije respektabilno. Za barem 5 njih ne treba ni prosječni gradski autobus da pokupi svo članstvo. Ali je 14! Tri više nego prije četiri godine. Marketinški je to jak alat!
Unutar bloka 14-orke je toliko neiskrenosti (a kad je iskrenost postojala u /našoj/ politici), da bi normalan čovjek pobjegao glavom bez obzira. Ali, normalnost nije vrlina politike!
Tek, marketinški, kako rekosmo, to je jak alat! Da ponovimo.
To vam je kao kad imate loš proizvod koji morate prodati.
I tu je pravi marketing pred kvalitetnim izazovom!
Ministar vanjskih poslova, pak, davno je ispričana priča. I tome zorno svjedoče njegove Facebook objave. I on ih štanca geometrijskom progresijom. Iz podsvjesne spoznaje, koju ne može dokučiti, da je propustio dobivenu priliku. Nešto mu govori da je zglajzao, ali nema kapaciteta da to pojmi. A još manje da se počne korigirati.
I član predsjedništva i ministar političko bivstovanje mjere "lajkovima".
Njihovi dometi nikada nisu bili toliki da bi smo dobili nekoga ko je u stanju odgovoriti Dodiku i njegovim izazovima! Ni blizu!
Da tragedija bude kompletna, okolnosti su se poredale tako, da prosječni tehnokrata može stati na pravu stranu.
