Imenovanje Vukoje jeste najteži ali ne i jedini dokaz donedavno plodonosne koalicione saradnje sarajevskih jugoliberala i hercegovačkih demokršćana.
Piše: Kenan Efendić
Ima tome i više od trideset godina: s kolegama se vraćam iz škole i jedan nas dječak sa sigurne udaljenosti gađa grumenjem zemlje. Nailazi stariji komšija i kaže mu: – Što si to bacio? – Nisam ja, ti si, kaže dječak i pobježe.
Bezobrazno i komično. Svakako i znakovito. Baš kao i posljednji opozicioni istup predsjednice stranke koja je u vlasti na državnom i federalnom te na sarajevskom kantonalnom nivou.
Stara optužnica sarajevskih jugoliberala
Sabina Ćudić, nakon još jedne izjave Dragana Čovića o takozvanoj relaksaciji odnosa – koju samo on vidi i – optužila je SDA i HDZ-e, da „pod krinkom relaksacije“ grade podijeljenu državu. Dovoljna je bila opetovana, jednostrana izjava lidera HDZ-a i Ćudić je već sklopila suludu optužnicu po višedecenijskom obrascu sarajevskih jugoliberala.
Naša stranka Sabine Ćudić u koaliciji je sa HDZ-om Dragana Čovića na državnom i federalnom nivou, još od januara, odnosno aprila 2023. SDA je u opoziciji. To su činjenice.
Ali juni je, izbori su u oktobru, i već je vrijeme da se Ćudić počne ponašati kao da je u opoziciji. Šta radi opozicija u Sarajevu već trideset godina? Tvrdi da su svi isti, da nas nacionalisti zavađaju, da se dogovaraju da podijele državu...
Za dijeljenje države Bakira Izetbegovića i SDA već je ranije optužio Michael Murphy, nedorasli američki diplomata, koji je iz Sarajeva otišao ostavivši niz nedovršenih poslova i otvorenih problema. Među njima i blok sarajevskih stranaka pod nazivom Trojka.
Ćudić je zdušno prihvatila Murphyjeve laži, pa je Čovićeva izjava o relaksaciji bila samo povod da se ponovi poruka.
Burek koji je prisjeo Miokoviću
O odnosima Naše stranke i HDZ-a najbolje svjedoči još jedna činjenica, koju ovdje vrijedi razložiti.
Stranka Sabine Ćudić u Ustavni sud Bosne i Hercegovine izabrala je HDZ-ovog kandidata Marina Vukoju, ljubitelja Thompsona. Zauzvrat je HDZ podržao izbor njihovog zastupnika, najpopularnijeg milicionera u Sarajevu, Dragana Miokovića za predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta Federacije.
Zbilo se to u maju 2024. Već u martu 2026. godine Mioković je smijenjen – zbog šokantnih komentara o Hrvatima i Bleiburgu – upravo na inicijativu HDZ-a i drugih hrvatskih stranaka. Mioković je držao parlamentarni pendrek nepune dvije godine. Marin Vukoja će sudijsku togu, ako mu Bog podari dobro zdravlje i dug život, nositi do 2045. godine. Rečeno na jeziku koji razumiju i Mioković i Ćudić: zaklali vola radi jednog lošeg bureka. Koji im je potom prisjeo.
Imenovanje Vukoje jeste najteži ali ne i jedini dokaz donedavno plodonosne koalicione saradnje sarajevskih jugoliberala i hercegovačkih demokršćana.
Amortizovanje izglednog poraza
Međutim, bjelodani katastrofalni rezultati ove koalicije, neviđeno jačanje destruktivne osovine Čović–Dodik, zastoj na evropskom putu, federalno kockarsko zaduživanje, diplomatski porazi Bećirovića i Konakovića po Briselu i Vašingtonu... sve su to tereti koje, pošto se više ne mogu prikriti, sada treba prebaciti nekom drugom.
Ma kako to komično i bezobrazno bilo – kao u opisanoj zgodi s početka. Jer prva reakcija nezrelog krivca uhvaćenog na djelu jeste optužiti onog koji ga je uhvatio.
Držite lopova, viče Sabina Ćudić, upirući prstom u SDA, a milicije ni na vidiku.
Na vidiku su izbori, na koje Naša stranka, SDP, NiP i drugi Murphyjevi sateliti izlaze plašeći narod babarogama iz SDA, dočim je sasvim očigledno da su u protekle tri godine pogodovali uspjesima Milorada Dodika i Dragana Čovića. Konstruktivniji dio države i ekonomije uveli su u mučnu krizu, a sebe doveli nad gubitničku provaliju ili pred optuženičku klupu.
