Bošnjačka je javnost, u periodu nakon Dejtona, navikla da intelektualna i politička elita na srpsko-hrvatske destruktivne aktivnosti uzvraća isključivo reakcijama, osudama te konstantiranjem.
Takav stav se nije zadržao samo prema ova dva aktera, nego je bilo osjetno i da se bošnjačka strana povlači te prihvata i različite inicijative koje su dolazile i od država koje naši političari veoma često nazivaju prijateljima, bez da takve izjave imaju pozadinu i kredibilnost.
Statičnost i defanzivna uloga Bosnu i Hercegovinu, ali i Bošnjake, svrstala je u geopolitički objekat, a ne subjekat, što je nužno promijeniti, posebno u aktuelnom trenutku kada se širom svijeta dešavaju tektonske promjene.
Brzina kojom se stvari mijenjaju u politici je jednostavno neshvatljiva običnom posmaraču procesa, te je stoga nužno da oni koji iole bolje prate i poznaju procese imaju aktivniju ulogu u, pojednostavljeno rečeno, izazovnim vremenima.
Dvije kategorije bosanskohercercegovačkih građana duguju svojim sunarodnjacima aktivnije učešće u procesima te pojašnjavanje kompliciranih događaja, koji često zbunjuju "običnog čovjeka", a to su akademska zajednica ili intelektualna elita i donosioci političkih odluka. Intelektualci i političari, shodno polažaju, uživaju različite društvene beneficije, te njihova uloga nikako ne bi smjela biti poistovjećena s ulogom nekog pukog posmatrača.
Intelektualci i političari moraju biti spremni da nude rješenja problema, ali, prije svega, nužno je da u javnosti mijenjaju paradigmu ponašanja, koje je naviknuto na kukanje, traženje zaštite i navijanje za "status quo".
