Piše: Accad. prof.dr.sc. Nedim Suljić
Bosna i Hercegovina se nalazi na historijskoj prekretnici. Dok se pojedini naši susjedi i evropski partneri kreću ka društvima u kojima pojedinac uživa zaštitu svojih univerzalnih prava, mi smo zarobljeni u mračnim hodnicima etno-teritorijalne podjele. Kao univerzitetski profesor i evropski akademik, posmatrač i čovjek koji je svoju sudbinu vezao za ovu zemlju, smatram nužnim otvoreno reći: trenutno uređenje nije samo nefunkcionalno – ono je duboko nepravedno i anticivilizacijsko.
Mit o tzv. "legitimnom predstavljanju"
Najopasnija floskula koja danas truje naše društvo jeste termin tzv. "legitimno predstavljanje". U ustavnopravnom smislu, ne postoji termin "legitimno predstavljanje" koji bi bio iznad volje građanina. To je semantički konstrukt stvoren u laboratorijama HDZ-a i njihovih satelita kako bi se uvela segregacija. Oni pokušavaju nametnuti tezu da vrijednost vašeg glasa zavisi od vaše "krvne slike" ili mjesta prebivališta. To nije demokratija, to je pokušaj uvođenja svojevrsnog aparthejda u kojem se građanin pretvara u taoca etničke pripadnosti.
Kada se zalažu za "legitimnost", oni se zapravo zalažu za vječnu vlast jedne kaste koja se krije iza kolektiviteta kako bi sakrila vlastitu nesposobnost ili koruptivne namjere. "Treći entitet", o kojem sanjaju oni koji ne vide BiH kao cjelovitu domovinu, nije rješenje – to je direktan udar na ustavni poredak i put u konačnu destabilizaciju države.
Država Bosna i Hercegovina mora biti dom u kojem Amir iz nekog mjesta u Hercegovini i Amir iz Tuzle uživaju apsolutno ista prava. Ako Amir u Hercegovini ne može biti biran ili ne može ostvariti svoja osnovna građanska prava, jer "nije po mjeri" lokalne etničke nomenklature, onda ni Amir iz Tuzle nije slobodan čovjek. Naša sloboda je neraskidivo povezana. Jednaka prava na svakom pedlju ove zemlje – od Bihaća do Zvornika, od Bijeljine do Neuma – jedini su garant opstanka.
Nije bolja situacija ni pod vlašću režima u entitetu RS, gdje se građanski koncept svjesno guši kroz negiranje države i sistematsku diskriminaciju svih koji se ne uklapaju u njihovu viziju jednonacionalnog prostora. Bilo da se radi o negiranju osnovnih ljudskih prava u entitetu RS ili pokušajima stvaranja etničkih feuda u dijelovima Federacije koje kontroliše HDZ, rezultat je isti: država se razara, a običan čovjek postaje žrtva političkih elita.
Poziv na buđenje
Građani države Bosne i Hercegovine moraju konačno shvatiti: vi niste "broj" u nečijoj etničkoj statistici. Vi ste suvereni nosioci prava. Ustav Bosne i Hercegovine, kao i evropske vrijednosti na koje se često pozivamo, jasno kažu da je čovjek – građanin – temelj države. Država nije skup etničkih teritorija, već prostor gdje zakon važi jednako za sve.
Politike koje nas dijele, koje nas tjeraju da mjerimo jedni druge po imenu i prezimenu, su politike prošlosti. One nemaju budućnost, jer se temelje na destrukciji. Budućnost ove zemlje leži u solidarnosti ljudi koji vole ovu državu i koji je žele vidjeti kao modernu, evropsku, građansku demokratiju.
Pozivam sve građane: ne dozvolite da vas ubijede da je podjela sudbina. Imamo pravo na državu u kojoj ćemo biti jednaki, neovisno o tome gdje živimo ili kako se molimo. Imamo pravo na državu u kojoj će sposobnost biti iznad podobnosti, a zakon iznad stranačkog diktata.
Kada budemo odlučivali o svojoj budućnosti, moramo birati ljude koji istinski vole državu Bosnu i Hercegovinu i vide je kao cjelovit dom za sve njene građane. Nasuprot tome, moramo prepoznati i odbaciti politike koje, pod krinkom "legitimnosti", zagovaraju etničku podjelu ili projekte poput "trećeg entiteta". Takve ideje, bilo da dolaze od HDZ-a i njihovih satelita, ili od onih koji se danas deklarativno nazivaju opozicijom HDZ-u, a u suštini zagovaraju iste destruktivne koncepte, vode nas u potpunu institucionalnu paralizu. Ne birajmo ljude po "krvnoj slici" ili etničkoj pripadnosti kako oni nalažu, već birajmo one koji poštuju univerzalne vrijednosti i ustavni poredak.
Bosna i Hercegovina je država svih nas. Vrijeme je da to prestane biti samo slovo na papiru i postane naša svakodnevica. Borba za građansku državu nije borba protiv drugog, već borba za nas – za našu djecu, našu unučad i za pravo da živimo dostojanstveno u svojoj jedinoj domovini.
