"Stolački HDZ, kao i predsjednik Dragan Čović, polažu važan ispit na ovom pitanju. Od njihovog stava zavisi da li su spremni pružiti ruku pomirenja".
Razgovarao: Sead Numanović
Inicijativa da nadaleko poznata Koštana bolnica postane memorijalni centar Stoca naišla je na neočekivani publicitet.
Mjesto gdje su se, prije agresije, uspješno liječili neki od najtežih bolesnika ne samo sa prostora cijele bivše Jugoslavije i institucija koja je bila ponos nekadašnje države, pretvoreno je u stratište i mjesto patnje. Prvenstveno Stočana.
Prvo su stradali lokalni Srbi, a potom je ona bila kazamat za Bošnjake, ali i Hrvate koji nisu prihvatali "arijevstvo" kreatora "Herceg Bosne".
Sada je ovaj objekat ruševina, ali i predmet zakulisnih igara lokalnog HDZ-a, koji je svim silama nastoji oteti od države Bosne i Hercegovine koja je njen vlasnik.
Nermin Bise, poznati novinar i kolumnista, te građanski aktivista, ali i književnik Stoca, jedan je od inicijatora ideje da se Koštana pretvori u Memorijalni centar.
Bise je bio i maloljetni dobrovoljac Armije RBiH. Ranjavan je u sukobima sa HVO-om.
Koautor je, s Azizom Tafrom, knjige "Stolac prešućeni zločin".
Dopisnik je, saradnik i kolumnista brojnih bosanskohercegovačkih i regionalnih medija.
Godine 2011. predstavljao je Bosnu i Hercegovinu na Velikoj međunarodnoj konferenciji o istraživačkom novinarstvu u Kijevu, među 500 novinara iz cijelog svijeta.
Ideja nastala zajedno s mostarskim patriotama
Ko je i zašto inicirao pretvaranje Koštane bolnice u memorijalni centar?
- Ideja se rodila na jednom druženju sa mostarskim patriotama. Pokrenuta je iz dubokog uvjerenja da Stolac i šira Hercegovina trebaju mjesto koje će čuvati istinu i kulturu sjećanja.
Iza ove inicijative stoje građanski aktivisti iz platforme Stolac glasno koja je nastala kao podsekcija Udruženja Bedem.
Riječ o pojedincima, aktivistički punim energije, znanja i entuzijazma koji su krenuli identificirati nadležnosti, aktivnosti i adrese na kojima se brojna otvorena i nerazjašnjena pitanja trebaju staviti na stol. I to na one stolove gdje se u okviru institucija i slova zakona odluke trebaju donositi.
S kojim ciljem?
- Cilj je izgradnja kulture sjećanja koja vodi nastavku života u miru i normalnim odnosima. To se može postići jedino suočavanjem sa istinom o svim događanjima. Zbog toga Koštana bolnica u Stocu kao Memorijalni centar Stolac bi bila najadekvatnija ustanova iz koje bi krenulo pružanje trase ka pomirenju, uspostavljanju poljuljanog i narušenog povjerenja.
Ispočetka neka to bude čisto lokalna stolačka priča, a u dogledno vrijeme zašto ne i regionalna priča koja bi obuhvatala i susjedne općine i gradove: Čapljinu, Berkoviće, Bileću, Ljubinje, Ravno, Trebinje. Mišljenja sam kako je baš Stolac i baš Koštana bolnica idealno mjesto za memorijalizaciju.
Projekat koji može i mora ujediniti ljude u Stocu.
Kako to kanite ostvariti?
- Nemam nikakvu sumnju da će cijela društvena zajednica, uz podršku novih vlasti, stati iza ovako monumentalne inicijative. To je projekat koji može i mora ujediniti ljude u Stocu.
Znate, taj narativ povratnici u Stolac konkretno malo postaje više i deplasiran.
Da budem i još konkretniji, ako smo par godina od okončanja dvostruke agresije i mogli govoriti o povratnicima, a Stolac jeste sinonim za povratak Bošnjaka na svoj toprak, danas, 30 godina poslije kada govorimo o Bošnjacima moramo u narativu uraditi destinkciju od tog termina povratnici.
Mi smo domicilni, kao što su domicilni i stolački Hrvati i Srbi, te ostali.
I imate drugu kategoriju, a to su doseljenici, odnosno ljudi u stolačkom slučaju Hrvati centralne BiH koji su "postali" Stočani 1993.godine.
Dakle, kada tu nije više bilo Bošnjaka i Srba, odnosno kada ih je, i jednih i drugih bilo na nivou statističke greške - 20-25 ljudi.
Danas imamo faktički takve okolnosti da je demografska slika Stoca, ispostavlja se, zbog izbornog inženjeringa, znatno promijenjena i htio to neko prihvatiti ili ne, to je realnost. U tom smislu velim da bi se ovom pričom napravili pionirski koraci ka uspostavljanju pomirenja i povjerenja u punom značenju i formi.
U svim civiliziranim društvima logori i stratišta se obilježavaju muzejima i memorijalnim centrima
Zašto baš Koštana bolnica?
- Koštana bolnica svjedoči o tragediji u Stocu. Nema pogodnijeg mjesta za memorijalni centar. Svaka druga djelatnost u toj zgradi bila bi svojevrsno prokletstvo.
U svim civiliziranim društvima logori i stratišta se obilježavaju muzejima i memorijalnim centrima – zašto bi Stolac bio izuzetak?
Nadalje, Koštana bolnica kao Memorijalni centar "ad hoc" ne eliminiše nikoga, nijedam narod, niti diskvalifikuje zločine koji su se na ovim prostorima zbivali početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Morate znati za zločin nad Bošnjacima i Hrvatima 1992. u selu Dabrica koje je do agresije pripadalo Stocu, a sada je pripalo opštini Berkovići u manjem bh.entitetu.
Potom ništa manje jeziv i monstruozan zločin u ljeto 1993.u zaseoku Orašlje na Rotimlji nad tamošnjim Bošnjacima koji su počinili pripadnici HVO-a.
I također o zločinu nad stolačkim Srbima kojeg su počinili pripadnici tadašnje vojne formacije HOS.
Zato u Koštanoj bolnici u Stocu hoćemo i želimo taj Memorijalni centar. Ne da bi relativizirali ili izjednačavali, već prosto zbog fakata i činjenica te sagledavanja istine kojoj će se kad tad morati pogledati u oči.
Ko je sada vlasnik tog objekta i kako je došlo do toga?
- Koštana bolnica je u državnom vlasništvu, ali se kroz procese tranzicije i denacionalizacije vodila kao imovina nad kojom su vođeni različiti pravni postupci. Potrebno je jasno utvrditi pravni status i riješiti eventualne imovinsko-pravne sporove. To je zadatak nadležnih državnih i kantonalnih institucija, a inicijativa za memorijalni centar može biti povod da se to pitanje konačno privede kraju.
Mi u Bedemu i kao građanski aktivisti platforme Stolac glasno u punom kapacitetu stavit ćemo se na raspolaganje, inicirati, pokretati, predlagati. Jednom rječju možemo biti servis, ako želite i u tim pravnim utvrđivanjem činjenica o vlasništvu nad Koštanom bolnicom.
Mjesto stradanja ima moralnu i historijsku obavezu da bude obilježeno
Bojite li se uplitanja, obzirom da je bolnica i na atraktivnoj lokaciji?
- Nas ne interesuje atraktivnost lokacije, već činjenica da se tu dogodilo nešto najgore. Mjesto stradanja ima moralnu i historijsku obavezu da bude obilježeno. To je praksa svuda u svijetu, i to je univerzalni civilizacijski standard.
Znate, i Stari most u Mostaru je atraktivan i u Top 3 je regionalnih destinacija, ali od 9.novembra 1993. godine on je i podsjetnik na pomračenja ljudskog uma i sramota jedne kamarile koja ga je srušila.
Sudski utvrđeno u ICTY-u u Haagu i koja je to kamarila - HVO i HV.
Njegovim obnavljanjem u kojem je sudjelovala i Vlada Republike Hrvatske između ostalih, Stari most je danas spomenik i mnogo više od toga - on povezuje ljude, civilizacije.
Mjesto je pomirenja i uvažavanja.
Neku malu mikropriču po ugledu na Stari most u Mostaru mi želimo ispričati s Memorijalnim centrom Stolac baš u Koštanoj bolnici.
Univerzalne vrednote očuvanja pamćenja
Kako se kanite boriti protiv opstrukcija?
- Gradska vlast u Stocu može igrati ključnu ulogu u otklanjanju opstrukcija. Ako Bošnjaci i Hrvati zajedno podrže ovaj projekat, upravo iz Stoca može krenuti proces pomirenja u cijeloj Federaciji BiH. O tome sam rekao već i prethodno odgovarajući na vaše pitanje.
Sve sam više mišljenja, pa usudio bih se reći i uvjerenja, možda griješim ili sam preveliki optimist, da neće biti opstrukcija jačeg inteziteta. Da se pomirimo ipak i s realnošću na neke opstrukcije niske razine ćemo naići, ali univerzalne vrednote očuvanja pamćenja, pružanja prilike pomirenju, vjerujem, ugasit će te pokušaje opstrukcija na lokalnom nivou. Taj lokalni nivo moguće može biti relacija od Gradske administracije Stoca do centrale HDZ BiH u Mostaru.
Javna podrška Emira Suljagića
Koje su prve reakcije na inicijativu?
- Za sada vlada tišina, ali to je i očekivano.
Istina, javnu podršku dao nam je gospodin Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari i cijenimo njegove riječi podrške. Također, i lokalno Udruženje logoraša na čelu s gospodinom Amerom Đulićem dalo nam je podršku.
Ovako ozbiljna inicijativa traži konsultacije sa svim društvenim strukturama i razgovor na višim političkim i diplomatskim nivoima.
Vjerujem da će kao takva biti i prepoznata i podržana.
Imate li kakav odgovor od stolačkog HDZ-a?
- Stolački HDZ, kao i predsjednik Dragan Čović, polažu važan ispit na ovom pitanju. Od njihovog stava zavisi da li su spremni pružiti ruku pomirenja.
Mi ćemo o inicijativi obavijestiti sve ambasade, Delegaciju EU, kao i Ured visokog predstavnika, i očekujemo njihovu podršku.
Generalno, HDZ bilo da govorimo o lokalnom stolačkom ili samom stranačkom vrhu, do sada se postavljao ignorantski. Uvijek bi pokazivali mišiće ovdje u Stocu na način da su izvršili pravnu i humanu pa i političku suspenziju konzumiranja elementarnih ljudskih i građanskih prava.
Anticipiranje takve brutalne dehumanizacije u režiji HDZ-a do nedavno nije bilo moguće.
Stolac je u posljednjih par mjeseci privukao fokus javnosti i institucija bacajući tračak, pazite, samo tračak svjetlosti na mrak kojeg su ovdje HDZ i tzv. "Herceg-Bosna" 1993.godine spustili nad ovaj grad.
Neminovno je da svanuti mora i čim prije to shvate u HDZ-u to će biti lakše prihvatiti realnost i činjenice.
Od njihove projekcije iz 1993. kada je ovdje ostalo desetak HDZ-u i "Herceg-Bosni" dovoljnih Bošnjaka do 2025.kada je tu 40% Bošnjaka to bi im trebao biti signal i dobronamjeran znak da zora rudi, sviće, da se svijetla ukazuju. Sada je do HDZ-a, i isključivo samo do te stranke.
