Večeras počinje Svjetsko prvenstvo u fudbalu. Za nas je ono važnije od nekih prethodnih, jer sudjeluje i naša reprezentacija. To je već dva mjeseca izvor kolektivnog ponosa koji prožima bh. društvo. A onda je, prije nekoliko dana, uslijedio hladan tuš: utakmice državnog tima nećemo moći gledati na državnoj, Bosanskohercegovačkoj radio-televiziji (BHRT), već na jednoj privatnoj, koja je u vlasništvu Telekoma Srbije, a pod strogom kontrolom režima Aleksandra Vučića.
Tačno prije pola godine, 27. januara, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović inicirao je sjednicu Predsjedništva BiH s jednom tačkom dnevnog reda: razmatranje kritičnog finansijskog stanja u BHRT-u. Na prijedlog Bećirovića, Predsjedništvo BiH je tada usvojilo čitav niz zaključaka o BHRT-u. To je tada predstavljeno kao ozbiljan, državnički napor Bećirovića.
Rezultat cijele te predstave za javnost jeste da, šest mjeseci kasnije, državna televizija, po prvi put u historiji, neće prenositi Svjetsko prvenstvo u fudbalu. I, ko pažljivo prati Bećirovićev mandat, tako je sa svime što radi.
Bećirović je tako stvorio dojam da smo pred ulaskom u NATO, kazavši da smo ispunili sve uslove, a onda ga je demantovao predstavnik NATO-a, objasnivši da nismo ispunili sve uslove, da bi američki državni sekretar kazao prije nekoliko dana da proširenje NATO-a nije trenutno na stolu.
Isti član Predsjedništva je 12. januara ove godine predložio odluku kojom se vraćaju strani članovi u Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Rok za implementaciju je bio 90 dana. Prošlo je 150 dana od tada, ali u Komisiju nisu vraćeni strani članovi. Nisu imenovani čak ni novi domaći članovi, čime je njen rad doveden u pitanje.
Bećirović je, također, pompezno predložio državni Zakon o gasu, ali ni od toga na kraju nije bilo ništa. Čak je Vijeće ministara, koje čini i ministri iz Trojke, usvojilo tekst Reformske agende u kojem piše da će pitanje snadbijevanja gasom biti regulirano entitetskim zakonima.
