Amerikanci danas, 3. novembra, biraju svih 435 članova Predstavničkog doma, 35 od ukupno 100 senatora i guvernere u 36 saveznih država. Glasaju i za brojne državne parlamente, lokalne vlasti i referendumske prijedloge. Donald Trump nije na glasačkom listiću, ali njegova politika predstavlja centralno pitanje izbora na polovini predsjedničkog mandata.
Predizborna istraživanja daju demokratama jasnu prednost u borbi za Predstavnički dom, dok se republikanska odbrana Senata suočava s pritiskom i u državama koje su donedavno smatrane njihovim sigurnim uporištima. Ipak, ankete nisu rezultati: nekoliko ključnih senatskih utrka dovoljno je tijesno da bi relativno mala greška u mjerenju raspoloženja birača mogla promijeniti odnos snaga.
Republikanci trenutno imaju 53 senatorska mjesta, naspram 47 u demokratskom bloku, koji uključuje i dvojicu nezavisnih senatora. Demokratama je potreban neto dobitak od četiri mjesta da bi došli do većine od 51 senatora. Podjela 50 prema 50 ostavila bi kontrolu republikancima jer potpredsjednik JD Vance ima odlučujući glas.
Republikanci u belaju
Republikanska pozicija otežana je samim rasporedom izbora: brane 22 senatorska mjesta, dok demokrate brane 13. Uz 33 redovna izbora održavaju se i vanredni izbori u Ohaju i Floridi, za mjesta koja su napustili Vance i državni sekretar Marco Rubio. Senatorski mandat traje šest godina, dok se članovi Predstavničkog doma biraju na dvije godine.
Najnovija anketa Reutersa i Ipsosa, završena 2. novembra, pokazuje da Trumpov rad odobrava 32 posto ispitanika. Na pitanje kojoj bi stranci dali glas za Kongres, demokrate podržava 46, a republikance 38 posto. Demokratska prednost od osam procentnih poena ipak je manja nego sedmicu ranije, kada je iznosila 11 poena.
Troškovi života ostaju posebno nepovoljna tema za vlast. Prema istom istraživanju, 78 posto ispitanika svrstava ih među najvažnija izborna pitanja. Demokrate imaju i prednost u iskazanoj motiviranosti za glasanje: veoma entuzijastičnim opisalo se 49 posto njihovih birača, naspram 33 posto republikanskih. Rat s Iranom dodatno opterećuje predsjednika koji je obećavao izbjegavanje novih američkih ratova.
Nacionalna prednost, međutim, ne pretvara se automatski u jednak dobitak mandata. Predstavnički dom bira se kroz 435 zasebnih izbornih jedinica. Raspored birača i granice tih jedinica određuju koliko će glasova postati zastupnička mjesta.
Zbog toga će se kontrola Doma prelamati kroz ograničen broj konkurentnih utrka. Ballotpedia ih u završnici kampanje izdvaja 50. Za republikance je ključno mogu li njihovi lokalni kandidati zadržati podršku birača koji su nezadovoljni Trumpom; za demokrate mogu li nacionalnu prednost pretvoriti u pobjede upravo u tim izbornim jedinicama.
Senatska mapa pokazuje razmjere republikanskih problema, ali i najveće rizike za demokrate.
U Sjevernoj Karolini bivši demokratski guverner Roy Cooper takmiči se protiv Michaela Whatleyja, bivšeg predsjednika Republikanskog nacionalnog odbora. U prosjeku anketa RealClearPollinga Cooper vodi približno 11 procentnih poena. To je jedna od najizglednijih prilika da demokrate preuzmu republikansko mjesto, koje se oslobađa povlačenjem Thoma Tillisa.
U Mejnu demokrata Troy Jackson pokušava pobijediti dugogodišnju republikansku senatoricu Susan Collins. Prosjek RealClearPollinga daje mu prednost od oko 3,6 poena. Collins ima iskustvo pobjeđivanja u politički nepovoljnim okolnostima, pa bi bilo preuranjeno otpisati je, posebno zbog značajnih razlika između pojedinačnih anketa.
Važan okršaj u Teksasu
U Ohaju bivši demokratski senator Sherrod Brown pokušava se vratiti u Senat pobjedom nad republikancem Jonom Hustedom, imenovanim nakon Vanceovog odlaska. Brown u prosjeku vodi oko 2,8 poena. Njegova kandidatura testira može li prepoznatljiv političar s dugogodišnjim vezama sa sindikatima i radničkim biračima pobijediti u državi koja se posljednjih izbornih ciklusa okrenula republikancima.
Teksas je potencijalno najteži simbolički udarac Trumpovoj stranci. Demokrata James Talarico vodi protiv republikanca Kena Paxtona za približno 2,6 poena u prosjeku RealClearPollinga. Demokratska pobjeda u državi koja desetljećima nije izabrala demokratskog senatora predstavljala bi mnogo više od osvajanja jednog mandata. Ipak, prednost je dovoljno mala da republikanska mobilizacija ili pogrešna procjena izlaznosti mogu preokrenuti ishod.
Na Aljasci demokratska kandidatkinja Mary Peltola ima prednost od približno jednog poena nad republikanskim senatorom Danom Sullivanom. To je praktično otvorena utrka, u kojoj će važnu ulogu imati i preferencijalno glasanje.
Ajova i Kansas pokazuju koliko se proširila mapa konkurentnih izbora. Završni prosjeci Silver Bulletina daju demokrati Joshu Tureku oko jednog poena prednosti nad Ashley Hinson u Ajovi, a Adamu Hamiltonu približno četiri poena prednosti nad republikanskim senatorom Rogerom Marshallom u Kansasu. To su prilike za dodatne demokratske dobitke, ali posebno Ajova ostaje osjetljiva na malu anketnu grešku.
Demokrate istovremeno moraju odbraniti vlastita mjesta. U Džordžiji senator Jon Ossoff ima oko 8,6 poena prednosti nad republikancem Mikeom Collinsom u prosjeku RealClearPollinga. Mičigen je neizvjesniji: Abdul El-Sayed pokušava zadržati demokratsko mjesto protiv Mikea Rogersa, a različiti agregatori njegovu prednost procjenjuju na približno četiri do pet poena.
Dodatni problem za El-Sayeda predstavlja podrška koju je njegova bivša suparnica iz demokratskih predizbora Haley Stevens dala Rogersu. Mičigen je zato istovremeno borba za većinu u Senatu i test posljedica dubokih podjela unutar Demokratske stranke.
Razlike među anketama zahtijevaju oprez. U Teksasu pojedina istraživanja pokazuju osjetnu Talaricovu prednost, a druga gotovo izjednačen rezultat. Slična odstupanja postoje i u Mejnu i Ohaju. Nekoliko demokratskih prednosti od dva ili tri poena može nestati ako istraživanja sistematski potcijene republikanske birače. Te se greške mogu pojaviti istovremeno u više država.
Bitka za guvernere
Guvernerski izbori imaju zaseban značaj. Guverneri upravljaju državnim budžetima, imaju važnu ulogu u zdravstvenoj i obrazovnoj politici te mogu podržavati ili sudski osporavati poteze federalne administracije.
Među državama koje se prate su Arizona, Džordžija, Nevada, Mičigen, Viskonsin, Ajova i Ohajo. U Mičigenu demokratkinja Jocelyn Benson u završnim anketama ima jasnu prednost nad republikancem Johnom Jamesom. U Džordžiji su Keisha Lance Bottoms i Rick Jackson praktično izjednačeni. U Teksasu republikanski guverner Greg Abbott i dalje ima prednost u dijelu prosjeka, ali tijesne ankete pokazuju da ni njegova utrka nije izvan domašaja demokratske kandidatkinje Gine Hinojose.
Za Trumpa postoje tri osnovna politička ishoda.
Ako republikanci zadrže oba doma, predsjednik će to predstaviti kao potvrdu svoje politike. Stranka bi zadržala mogućnost usvajanja zakona i budžetskih prioriteta te potvrđivanja njegovih kandidata u Senatu. Takav rezultat ojačao bi i Trumpov utjecaj na republikansku borbu za predsjedničku nominaciju 2028. godine.
Ako demokrate osvoje samo Predstavnički dom, Trump će izgubiti mogućnost provođenja zakonodavnog programa isključivo republikanskim glasovima. Demokratska većina kontrolirala bi odbore, pokretala istrage i tražila dokumente i svjedočenja zvaničnika administracije. Republikanski Senat ipak bi mogao nastaviti potvrđivati predsjednikove kandidate za sudijske i druge visoke funkcije.
Ako demokrate osvoje oba doma, predsjednik bi se suočio s mnogo snažnijom institucionalnom blokadom, uključujući mogućnost zaustavljanja imenovanja u Senatu. To ipak ne bi demokratama dalo slobodu da provode vlastiti program: Trump zadržava pravo veta, a za njegovo nadglasavanje potrebne su dvotrećinske većine u oba doma.
Ni demokratsko osvajanje Kongresa ne bi značilo automatsku smjenu predsjednika. Predstavnički dom može izglasati opoziv, ali je za osudu i uklanjanje s funkcije potrebna podrška dvije trećine prisutnih senatora.
Posljedice za Republikansku stranku
Za republikance bi gubitak oba doma otvorio pitanje političke cijene vezivanja kandidata uz Trumpa. Posebno bi bili važni porazi u državama koje je uvjerljivo osvojio 2024. godine. Za demokrate bi pobjeda značila povratak institucionalne moći, ali i novi sukob oko toga pripada li zasluga umjerenim kandidatima, progresivnom krilu ili prvenstveno nezadovoljstvu predsjednikom.
Evropske vlade prvenstveno prate posljedice za Ukrajinu, NATO, trgovinu i američku vojnu prisutnost. Demokratski Kongres mogao bi pojačati nadzor nad administracijom, utjecati na budžetske odluke i otežati pojedine predsjednikove poteze. Međutim, u Evropskom vijeću za vanjske odnose upozoravaju da domaće političko slabljenje Trumpa ne mora značiti smireniju vanjsku politiku. Predsjednik bi mogao još više pažnje usmjeriti na međunarodne pregovore i sukobe, gdje ima širi prostor za samostalno djelovanje.
Za Ukrajinu su posebno važni novac, raspoloživost oružja i odnos Kongresa prema Rusiji. Demokratska pobjeda mogla bi ojačati zagovornike pomoći, ali ne bi sama riješila probleme američkih vojnih zaliha niti spriječila Trumpa da vodi vlastite pregovore.
Na Bliskom istoku pratit će se može li Kongres pojačati pritisak zbog rata s Iranom, vojne potrošnje i američke podrške Izraelu. Kina i američki trgovinski partneri procjenjivat će prostor za promjene carinske politike, dok će Moskva pratiti hoće li izbori oslabiti ili ojačati političku podršku Ukrajini u Vašingtonu.
Današnje glasanje neće promijeniti američkog predsjednika. Odredit će, međutim, ko će od januara kontrolirati kongresne odbore, budžetske pregovore i potvrđivanje imenovanja tokom završne dvije godine njegovog mandata.
