Kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Sjedinjene Države i Evropska unija su ubrzale svoj zaokret ka Srbiji. Umjesto da žongliraju s kontradiktornim zahtjevima pluralističkih i razjedinjenih balkanskih država, zapadne prijestolnice su usmjerile većinu svojih napora na jedinstvenu metu.
Njihova politika imala je dva cilja. Prvo, da dovede Srbiju u zapadno krilo, dalje od Rusije. Drugo, dozvoliti svojim administracijama da se potpunije fokusiraju na podršku Ukrajini.
Tradicionalno jedan od najbližih saveznika Moskve u Evropi, Beograd je dugo pokušavao hodati između svojih istorijskih veza sa Rusijom i potencijalne budućnosti bliže evropske integracije. Zapadne diplomate su nastojale da povuku srpskog predsjednika Aleksandra Vučića iz orbite njegovog ruskog kolege, predsjednika Vladimira Putina, obećavajući brži put ka članstvu u EU, istovremeno upozoravajući na izolaciju ako se to ne desi.
Ali, 18 mjeseci kasnije, neki posmatrači kažu da je trenutni pristup bio samo mrkva, ali ne i štap, te da kao rezultat ne uspijeva postići oba cilja, piše CNN.
U dugoj analizi odnosa Zapada prema Beogradu ovaj medij dalje navodi:
Srbija je odbila da učestvuje u svim rundama sankcija EU protiv Putina. A Srbija je nastavila da slijedi sopstvene interese u regionu sa sve manjom odgovornošću, podstičući sukobe u inostranstvu kako bi odvratila pažnju od nezadovoljstva kod kuće, sigurna u saznanju da im na Zapadu neće zamjeriti.
Posljedice toga su se najoštrije osjetile na Kosovu, koje je steklo nezavisnost od Srbije 2008. godine, poslije krvavih balkanskih ratova 1990-ih. Ali Beograd – i mnogi etnički Srbi na sjeveru Kosova – i dalje odbijaju da priznaju njegov suverenitet, što zaoštrava odnose između susjeda.
CNN je razgovarao sa nekoliko eksperata, kao i sa lokalnim stanovništvom u Srbiji i na sjeveru Kosova, koji su uznemireni pokušajima SAD i EU da se udvaraju Srbiji mameći je u evroatlantsku zajednicu, i tvrde da njihovo dalje sprovođenje te politike rizikuje da otuđi demokratske saveznike i sve veća zabrinutost za sigurnost u regionu.
"Ruski trojanski konj"
Zapadne vlade su Srbiju dugo tretirale kao neizostavni balkanski glas, ponekad na račun perifernijih igrača, kažu neki posmatrači.
"Njihovo uvjerenje je da je Srbija balkanska država, kako je vide. Srbija je ta kojoj će, ako ih možete staviti na stranu – šta god to značilo – sve biti lakše", rekao je za CNN Jasmin Mujanović, politolog specijaliziran za zapadni Balkan.
Dok su uzastopne američke administracije pokušavale da Vučića i njegovu Srpsku naprednu stranku (SNS) izvuku "iz hladnoće", ti napori su "posebno drski" od početka rata u Ukrajini, rekao je Mujanović, i nisu postigli ciljeve SAD .
"Čini se da vjeruju u približavanje Srbiju EU i NATO-u i zapadnom razmišljanju i udaljavaju od Rusije... Ali to nije nešto što bih rekla da se odražava na terenu", kaže Alicia Kearns, britanska poslanica i predsjedavajući parlamentarne komisije za vanjske poslove, za CNN.
Vučić je dugo održavao blizak odnos sa svojim ruskim kolegom Putinom. Govoreći poslije sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost u februaru, Vučić je obrazložio odluku da ne sankcionira Rusiju jer je bila "jedina zemlja koja nije uvela sankcije protiv nas 1990-ih".
"Podržali su naš teritorijalni integritet u Ujedinjenim nacijama", dodao je on, govoreći o ruskom odbijanju da prizna nezavisnost Kosova. Srbija je izgubila kontrolu nad Kosovom nakon NATO bombardiranja 1999. godine, čime je okončan masakr etničkih Albanaca – koji čine više od 90% stanovništva Kosova – od strane srpskih snaga.
Uprkos naporima koje EU podržava u pravcu energetske tranzicije, Srbija ostaje u velikoj mjeri zavisna od Rusije, pošto je prodala većinski udio svoje naftne kompanije ruskom državnom gigantu Gazpromu.
Rezultat je da, uprkos nadanjima Srbije da će se pridružiti EU, Vučić je nastavio da hoda po tankoj žici između Moskve i zapadnih sila. Iako se pridružio rezolucijama UN-a kojima se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu, srbijanski lider je pokazao malo volje da se pridruži zapadnim sankcijama.
Vlada Srbije je u aprilu demantirala izvještaje da je prodavala oružje i municiju Ukrajini, nakon što se pojavio dokument Pentagona u kojem se tvrdi suprotno. Srbija je tada izjavila da ostaje pri politici neutralnosti, iako su neki zapadni zvaničnici te izvještaje shvatili kao dokaz da njihova politika funkcionira.
Nekoliko analitičara je izjavilo za CNN da je Srbija morala uraditi vrlo malo da bi dobila pohvale američkih i evropskih zvaničnika, a da je u stvarnosti Vučić ostavio cijeli niz prekršenih obećanja.
"Kada smo imali Vučićev reizbor 2020., svima nam je rečeno, samo sačekajte poslije izbora, odjednom ćete videti da postaje veoma zapadno i evropski orijentiran", rekla je Kearns. "Nije se dogodilo."
"Rečeno nam je da će se pridružiti sankcijama i pokazati da je istinski na našoj strani. Nije se dogodilo. Rečeno nam je da se neće približiti Rusiji. Sa Putinom je u septembru potpisao sigurnosni sporazum. S vremena na vrijeme, on se smije u lice Zapadu. A kada pitam zapadne zvaničnike, zašto ste toliko odlučni da dozvolite Vučiću da vas vara?, oni kažu da je on najbolja opcija", kaže je Kearns.
Kearns je bila jedna od rijetkih zapadnih ličnosti koja je javno kritizirala Srbiju. Ali to je imalo svoju cijenu. Nakon što je razgovarala za CNN, Vučić joj je uputio očiglednu prijetnju tokom obraćanja na državnoj televiziji, tvrdeći da "ako vlada Velike Britanije ne reagira" na njene kritike Srbije, "bit ćemo prinuđeni mi da reagiramo".
S obzirom na takvo ponašanje, neki postavljaju pitanje da li je cijeli projekat integracije Srbije održiv, pod sadašnjom vladom.
"Pod pretpostavkom da nekako čudesno uvedemo Srbiju u EU, sa ovakvim režimom, vi praktično dovodite još jednog ruskog trojanskog konja u EU, kao što imate u obliku [mađarskog premijera Viktora] Orbana", smatra Majda Ruge, ekspert Evropskog vijeća za vanjske odnose za CNN.
"Da, možete utjecati na proširenje, ali sigurno nećete neutralizirati ruski utjecaj u regionu - samo ćete ga uvesti u EU."
Kosovo i vladavina prava
Efekti praštajućeg pristupa Zapada Beogradu najžešće se osjećaju na Kosovu, koje je zavisilo od zapadne podrške od proglašenja nezavisnosti. Dok više od 100 zemalja priznaje njen suverenitet, Srbija to ne priznaje, već je posmatra kao otcijepljenu državu. Pokušaji normalizacije odnosa između dvije zemlje – koje nadgledaju SAD i EU – bili su naporni i povremeno nasilni.
Najžešća kriza došla je nakon izbora za gradonačelnike četiri sjeverne kosovske općine u maju. Ovi izbori često prolaze bez pompe: oko 90% stanovništva na ovim prostorima su etnički Srbi, pa u uobičajenim okolnostima za gradonačelnike biraju Srbe.
Ali to nisu bile obične okolnosti. U novembru su gradonačelnici iz stranke Srpska lista koju podržava Beograd, a koja dominira u četiri općine, istovremeno podnijeli ostavke. Pratili su ih policajci etnički Srbi, administrativno osoblje i sudije tog dijela zemlje.
Njihove ostavke pokrenule su nove izbore. Srpska lista saopćila je da neće učestvovati na izborima, nakon što su ih Srbi u regionu bojkotirali, uz punu Vučićevu podršku. Ali, s obzirom na tenzije, Kosovo je pristalo odložiti izbore do aprila – odluku koju je pohvalio Quint, neformalna grupa koju čine SAD, UK, Francuska, Njemačka i Italija.
Pošto kosovski Srbi nisu učestvovali, kandidati etnički Albanci su se kandidirali i pobijedili. Izborni zvaničnici su rekli da je samo oko 1.500 ljudi glasalo u četiri općine – što je odziv od samo 3,5%. Neki gradonačelnici su izabrani sa jedva više od 100 glasova.
Ali, iako izbori ni u kom slučaju nisu bili reprezentativni, za kosovskog premijera Albina Kurtija ovo pitanje nije predstavljalo ništa manje od same vladavine prava.
"Imamo četiri gradonačelnika čiji je legitimitet nizak. Ali, ipak, ne postoji niko legitimniji od njih. Moramo imati vladavinu prava. Mi smo demokratska republika", rekao je Kurti za CNN u maju.
Međutim, premijerov stav je kritiziran kao tvrdi i beskompromisan. Njegovi saveznici optužili su ga da je 26. maja, kada su mnogi bili okruženi demonstrantima, prisilio ulazak u urede gradonačelnika, protiv eksplicitnih uputstava.
"SAD su Kurtiju rekle – i tu je on kriv – rekle su mu da ih ne postavlja u općinske zgrade. I tu je Kurti ignorirao konkretan smjer", rekao je Edward Joseph, predavač vanjske politike na Univerzitetu Johns Hopkins koji je desetak godina služio na Balkanu, uključujući i NATO.
Zvaničnik prištinske vlade rekao je za CNN da ne žele da "predaju" zvanične vladine zgrade demonstrantima. "Gradonačelnici su ušli u svoje kancelarije... Srbija je pozvala Srbe da bojkotiraju izbore. Sada su htjeli da niko ne ulazi u te zgrade. Ali onda se postavlja pitanje: ako gradonačelnici ne bi trebali ući u zgradu, ko bi trebao?"
Ali dok je Kurti možda preduzeo nekoordiniranu akciju, odgovor na ovo nije bio neizbježan. Najgore nasilje nije bilo na dan kada su gradonačelnici ušli u njihove kancelarije, već tri dana kasnije, u gradu Zvečan – kada gradonačelnika nije ni bilo u zgradi.
