Kandidat stranke BH Zeleni za načelnika Kalesije Elvir Rožnjaković objavio je svojevrsni proglas pred Lokalne izbore.
Njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:
Imao sam nepunih devet godina kada je na našu državu izvršena brutalna agresija. Djetinjstvo moje generacije obilježeno je ratom i razaranjem, ali i nadom da ćemo jednoga dana živjeti sretno i slobodno u našoj domovini Bosni i Hercegovini. Tu nadu sam posebno crpio iz hrabrosti naših, kalesijskih boraca, koji su za nekoliko dana ispisali historiju, Kalesiju učinili prvim oslobođenim gradom, a sve nas neizmjerno ponosnima.
Generacija mojih roditelja iznijela je ogroman teret na svojim plećima. Teret na koji sam danas ponosan. Odbranila je i obnavljala našu zemlju, žrtvovala se kako bismo mi imali bolje i ugodnije živote i izdvajala posljednju marku kako bismo mi bezbrižno završili škole i fakultete.
Sada je vrijeme da mi iskoristimo znanje koje smo stekli te našim roditeljima, nenama i djedovima, ali i generacijama koje dolaze, učinimo živote boljima i ugodnijima. Vrijeme je za našu generaciju. Vrijeme je da mi preuzmemo teret i naporno radimo kako bismo Kalesiju učinili prosperitetnijom, razvijenijom i ljepšom te stvorili općinu u kojoj će svi imati jednake mogućnosti i šanse za lični i profesionalni razvoj. Kalesija i njeni građani to zaslužuju.
Kao relativno mlad čovjek, duboko sam svjestan da građani nemaju veliko povjerenje u političare i njihova obećanja, posebno kada vam se obraćaju u predizborno vrijeme. Vjerujem da ste u mnogo slučajeva prevareni i da su vam data lažna obećanja te da ste zbog toga potpuno izgubili povjerenje u mogućnost promjene. Vjerujem i da, dok čitate ove redove, pomišljate „svi su oni isti“.
No, moje čvrsto uvjerenje je da ne treba prihvatiti uvriježeno mišljenje da su svi isti i da u svakom društvu i u svakoj sredini postoje zdrave, čestite i poštene snage koje žele činiti dobro, bez obzira na njihovo političko uvjerenje. Smatram da pripadam tim snagama, koje su odgojene u našim tradicionalnim porodicama, u kojima su nam roditelji, nene i djedovi u identitet usadili one najljepše vrijednosti Bošnjaka. Moja iskrena namjera je, a zbog toga sam se i kandidovao, da pomognem mojoj Kalesiji i, zajedno s vama, promijenim stanje.
Od završetka fakulteta radio sam različite poslove i stjecao iskustva u realnom sektoru, ali i u institucijama države na različitim nivoima vlasti – od državnog, preko federalnog, do kantonalnog. Namjera mi je da svoja znanja, iskustva i kontakte iskoristim na najbolji način i dam doprinos mojoj lokalnoj zajednici, koju su, nažalost, potpuno nepravedno, u protekloj deceniji zakovali na dno.
Mogao sam, naravno, i ja, kao i mnogi od vas koji ovo čitate, spakovati kofere i otići sa svojom porodicom. Godinama gledamo kako ovu općinu napuštaju članovi naših porodica, vaša djeca, naši školski drugovi, rodbina... Odlazi nam cijeli komšiluk. Odlaze zbog nepravde i zbog činjenice da su izgubili nadu u to da ovdje može biti bolje. Ja sam odlučio da ostanem i da se suprotstavim onima koji zloupotrebljavaju vaše povjerenje i koji ne mogu ili neće da shvate da općina, općinske institucije i ustanove nisu njihovo vlasništvo, nego vaše – građana Kalesije. Ne služite vi njima, nego je njihova obaveza da služe vama.
U ovom uvodnom obraćanju neću puno govoriti o problemima i onome što planiram raditi. Više o tome možete pročitati na narednim stranicama. Ali svakako želim skrenuti pažnju na pojedine probleme i opće pojave koje svaki dan gledate.
Posjećivao sam mnoge lokalne zajednice i skoro na svakom mjestu sam svjedočio napretku. Dovoljno je samo da zakoračite u Tuzlu i Živinice i da vidite da su konkretno ova dva grada doživjela veliki napredak. Iako ima jednake razvojne preduvjete, Kalesija, nažalost, stagnira. A svjedočim tome da imamo sjajne mlade ljude, talentovanu djecu, ozbiljne privrednike, intelektualce, doktore, stručnjake u različitim oblastima, sportiste… Mnogi od njih dokazani su stručnjaci u BiH, pa i šire.
