Austrijski dnevni list Der Standard objavio je jutros veliku reportažu iz Kalinovika, rodnog kraja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, opisujući mjesto u kojem se, dva dana pred opće izbore u Bosni i Hercegovini, ratno naslijeđe snažno prepliće s današnjom politikom.
Reportažu je iz Kalinovika napisala dugogodišnja dopisnica lista za zapadni Balkan Adelheid Wölfl. Već na ulazu u mjesto, navodi ona, nalazi se spomenik Mladiću visok oko tri i po metra, s natpisom „Grad heroja“. Drugi spomenik nalazi se u centru Kalinovika.
Načelnik općine Radomir Sladoje za Mladića govori kao o „najvećem heroju i generalu srpskog naroda“, dok su u vrijeme posjete novinarke gradom postavljene zastave SNSD-a i Sladojevi izborni plakati.
Der Standard posebno izdvaja tvrdnje stanovnika Kalinovika o načinu na koji SNSD održava političku kontrolu u ovoj maloj i ekonomski oslabljenoj općini.
„Za jedan glas plaća se oko 100 maraka, odnosno 50 eura“, piše Wölfl, pozivajući se na razgovore s ljudima u Kalinoviku. Oni tvrde da SNSD raspolaže s više novca od političkih konkurenata. List nije naveo nezavisne dokaze kojima bi ove tvrdnje bile potvrđene.
Sagovornik austrijskog lista koji podržava SDS nada se promjeni vlasti. Njegova porodica, navodi Der Standard, uspjela je ostvariti ekonomsku nezavisnost baveći se turizmom, dok za veliki broj drugih stanovnika zaposlenje ili dobijanje poslova zavisi od odnosa s vladajućom strankom.
Reportaža otvara i pitanje biračkih spiskova. Prema tvrdnjama sagovornika lista, u općini stvarno živi svega oko 500 ljudi, dok su još stotine formalno prijavljene u Kalinoviku iako su odavno odselile. Der Standard prenosi tvrdnje mještana da se dio tih ljudi održava prijavljenim upravo zbog izbora.
Austrijski list opisuje i ekonomsku sliku Kalinovika, mjesto s veoma malo radnih mjesta i snažnim iseljavanjem. Sam načelnik Sladoje, navodi se u reportaži, vlasnik je benzinske pumpe, hotela i pilane.
Veliki dio teksta posvećen je zločinima nad Bošnjacima Kalinovika tokom rata. Wölfl podsjeća da su prije rata, prema popisu iz 1991. godine, približno 60 posto stanovnika činili Srbi, a 37 posto Muslimani, kako su se tada nacionalno izjašnjavali današnji Bošnjaci.
U junu 1992. bošnjačko stanovništvo bilo je zatvarano u školsku sportsku salu, gdje su ljudi zlostavljani i mučeni, dok su žene i djevojke odvođene i silovane. U julu je 85 Bošnjaka zatvoreno u skladište municije izvan mjesta.
Der Standard podsjeća i na strijeljanje zatočenika 5. augusta 1992. godine. Među njima je bio ljekar iz Kalinovika. Tijela ubijenih prenesena su u štalu, polivena benzinom i zapaljena.
Masovno strijeljanje preživio je Fejzija Hadžić, koji se među tijelima pravio mrtav, a kasnije je svjedočio na suđenjima za ratne zločine, uključujući postupak protiv Mladića. Samo iz porodice Hadžić ubijeno je 15 ljudi.
Novinarka Der Standarda posjetila je i mezarje na kojem se nalaze njihova imena. U samom Kalinoviku, ističe, praktično nema obilježja koja podsjećaju na ubijene i protjerane Bošnjake niti na činjenicu da su nekada činili više od trećine stanovništva. Sve tri džamije bile su uništene tokom rata.
Austrijski list reportažu povezuje i s aktuelnim događajima. Podsjeća da je Ministarstvo odbrane BiH nedavno prekinulo službu dvojici od ukupno 37 pripadnika Oružanih snaga BiH koji su javno veličali Mladića.
Der Standard prenosi i upozorenje predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića izneseno pred Generalnom skupštinom UN-a da institucionalno veličanje Mladića predstavlja direktno poistovjećivanje s politikom odgovornom za ratne zločine.
Reportaža završava ocjenom autorice da eventualna pobjeda opozicionog SDS-a u Kalinoviku ne bi nužno promijenila odnos prema ratnim zločinima i Mladiću. Prema podacima koje navodi austrijski list, u Kalinovik se nakon rata vratio samo jedan Bošnjak. DER STANDARD
