Branko Mikulić je jedno od nezaobilaznih imena prošlosti Bosne i Hercegovine. Kod nešto starijih generacija izaziva izuzetno različite ali ipak pozitivne reakcije. Mlađa populacija generalno ima otklon prema Mikuliću, kao i prema ostalim političkim ličnostima iz perioda socijalizma. Branko Mikulić je bez ikakve sumnje jedna od najvažnijih političkih ličnosti Bosne i Hercegovine druge polovine 20. stoljeća. Kao političara, može se posmatrati kao karizmatičnu osobu, osoben pojedinac, čija je politička karijera, kako na republičkom, tako i na federalnom nivou, bila bogata i uspješna. Mikulića se može promatrati i kao pripadnika bosanskogercegovačke političke elite iz vremena socijalizma sa strogo probosanskom orijentacijom.
Porodica Mikulić potječe iz sela Kočevo, smještenog u blizini Širokog Brijega. Prije Prvog svjetskog rata, Djed Branka Mikulića, Vidan, preselio se u selo Podgrađe, nedaleko od Gornjeg Vakufa, gdje je osnovao obitelj sa suprugom Bebom Šendučić. U njihovom braku su se rodila dva sina, Jure i Mate. Jure Mikulić, otac Branka, završio je srednju šumarsku školu i radio kao upravitelj male pilane u tvrtki Ugar na Trnovači, koja se nalazi blizu Gornjeg Vakufa. Zbog umiješanosti u rad grupe „Glas slobode“, grupa aktivnih komunista iz Gornjeg Vakufa, Jure biva pritvoren 1920. godine. Nakon odslužene zatvorske kazne Jure se priključuje Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci. Za vrijeme rata je bio aktivni član NOB-a te vijećnik na sva tri zasjedanja ZAVNOBIH-a i poslanik na prva dva zasjedanja AVNOJ-a. Jure je oženio Maru Miličević koja je vodila sitničarsku radnju i gostionicu. Godine 1926. dobili su kčerku Slavku, a dvije godine kasnije i sina Branka.
Još kao petnaestogodišnjak, Branko Mikučić je aktivni učesnik NOB-a. U ratnoj 1944. godini je postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a 1945. godine je primljen u KPJ. Po završetku rata politički se angažovao obnašajući razne funkcije. Na prvom kongresu Ujedinjenog Saveza omladine BiH (USOBiH) 1945. godine biran je za člana Zemaljskog odbora. Ubrzo je imenovan za sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a u Gornjem Vakufu i Bugojnu, a nakon toga i predsjednikom Sreskog odbora Ujedininjenog Saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ) Bugojna. Pored navedenih, obnašao je čitav niz drugih političkih funkcija u svojoj zajednici.
Nakon niže gimnazije u Bugojnu, nastavio je sa školovanjem i tokom 1948. godine pohađao Vojno-političku školu u Sarajevu. Godine 1949. stupa u brak s Rajkom Ivicom, također političkom radnicom, aktivnom učesnicom NOB-a. Porodica Mikulić se seli u Livno 1957. godine gdje je Branko dvije godine bio sekretar komiteta. Zatim su dvije godine boravili u Zagrebu gdje je Mikulić pohađao Visoku privrednu školu. U drugoj polovini 1950-ih godina, također je obavljao funkciju narodnog poslanika u Republičkom vijeću Narodne skupštine Narodne republike Bosne i Hercegovine. Također je bio član Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Bosne i Hercegovine (SSRN BiH). Godine 1961. imenovan je za partijskog sekretara u Zenici, a u julu 1963. preselili su se u Sarajevo, gdje je postao predsjednik skupštine Sreza Sarajevo.
Supruga Rajka je radila u Gradskom komitetu i Gradskoj konferenciji Socijalističkog saveza radnog naroda Bosne i Hercegovine (SSRN BiH), a 1989. godine je otišla u penziju. Njihov Rodoljub, koji je rođen 1956. godine, arhitekt je po struci. Radio je kao asistent na Arhitektonskom fakultetu, a potom je radio u Tvornici ambalaže u Gornjem Vakufu. Kasnije je nastavio karijeru kao samostalni projektant i dizajner. Njihova kći Planinka, rođena 1951. godine, akademska je slikarica i povjesničarka umjetnosti. Također se bavila novinarstvom.
Bilješke o političkom angažmanu Branka Mikulića do 1965. godine pružaju važne uvide u ključna društveno-ekonomska pitanja zemlje koja se oporavljala od razornih posljedica rata. U tim bilješkama se ističu osnovni izazovi vezani za uspostavu i organizaciju vlasti, aktivnosti Partije, ali i ključni problemi stanovništva tog vremena. Jedan od glavnih fokusa Branka Mikulića kao člana SKOJ-a neposredno nakon rata bio je uspostavljanje i organizacija Narodnih odbora, omladinskih i pionirskih organizacija. U tom periodu, Narodni odbori su imali važnu operativnu ulogu u normalizaciji i usmjeravanju svakodnevnog života tokom obnove nakon rata. Bavili su se raznim pitanjima, poput stambenih rješenja, prehrane, poljoprivredne proizvodnje, sječe drva i slično.
Tokom dugogodišnje političke karijere, Branko Mikulić je dobio mnoge nagrade i priznanja. Do sredine 1960-ih godina, primio je Orden za hrabrost, Orden bratstva i jedinstva II. reda te Orden zasluga za narod III. reda. U narednim godinama posebno se ističe nagrada koju je dobio povodom tridesetogodišnjice Drugog zasjedanja AVNOJ-a. U decembru 1973. godine, predsjednik Josip Broz Tito dodijelio mu je Orden zasluga za narod s zlatnom zvijezdom. U maju 1974. godine, u Domu mladih Skenderija, dobio je Plaketu za zasluge povodom 30. godišnjice organa i službe sigurnosti.
