U toj prvoj poslijeratnoj godini, maja 1996, od strane Direkcije telekomunikacija započele su intenzivnije aktivnosti na uvođenju GSM mobilne telefonije.
JP PTT saobraćaja je sa Ericssonom potpisalo ugovor 9. jula o uvođenju GSM sistema u Bosnu i Hercegovinu, vrijedan 14.517.753 DEM, čime je definiran početni instalirani kapacitet kao i oprema za testnu fazu: 24 bazne stanice sa 100 primopredajnika, komutacijom za 20.000 pretplatnika, kontroler baznih stanica – kapaciteta 245 baznih stanica, biling sistem – informacioni sistem, centar za nadzor i održavanje mreže. Bio je povezan sa fiksnom telefonskom mrežom sa 570 vodova. GSM BiH je sa testnim radom počeo istog mjeseca, a zvanični početak rada je bio 17. decembra 1996. godine, kao i kod ostalih zemalja u regionu.
U funkciji su bile tri GSM bazne stanice u Sarajevu. NDC mobilne mreže bio je 90 , koji je tokom vremena promijenjen na 66, a nakon toga na 61. GSM na 900 MHz sa kombinacijom celularne mobilne telefonije je bio eksperimentalno primijenjen na federalnim prostorima, a u pitanju je bilo pokrivanje Sarajeva, Mostara, Zenice i Tuzle. Vodilo se računa o kompatibilnosti sa susjednim i svjetskim mrežama, a IFOR je tražio da se uspostavi kompatibilnost i sa mobilnom tehikom SAD.
Tako je prvi put došlo do uvezivanja evropskog i američkog mobitela, a među izvođačima radova su bile i sljedeće, svjetski poznate firme: Motorola, Mobitel, Ericsson, Alcatel, Siemens, Rocky …
Prvi komercijalni roaming ugovor ostvaren je sa slovenačkim operatorom Mobitel 1997. godine i taj broj je kasnije narastao na 169 operatora i sedamdesetak zemalja širom svijeta. JP PTT saobraćaja BiH je oficijelno primljeno u članstvo GSM Mou Asocijacije 25. septembra 1996. godine na zasjedanju u Hong Kongu.
