- Zato nam je potrebna revizija koja bi dala odgovor - zbog čega se to dešava? Bez obzira na izdvajanje ogromnog novca pacijenti su i dalje nezadovoljni. S razlogom, jer zamislite kako se osjeća čovjek kojem je hitno danas potrebna terapija, a ne može je dobiti. Na listi čekanja je, a predodređeno mu je da za nekoliko mjeseci umre jer nema adekvatan lijek. To su strašne stvari, šta lista čekanja znači onome ko ima malignu bolest - upitala je Mahmutbegović.
Prema njenim riječima, pomijeranje zdravstva sa jednog mjesta prioriteta na drugo, pacijentima ne znači ništa ako nisu osjetili boljitak u praksi.
- U tom lancu nešto ne štima i pacijenti kao i cijelokupna javnost odgovor su trebali dobiti na tematskoj sjednici. Situacija se promijenila po pitanju liječenja, terapija, protokola, ali i komisija koje to odobravaju. Želimo znati - ko je taj koji odobrava neki protokol liječenja? To su nam nepoznanice. Imamo situaciju da neko odobri protokol liječenja koji je preskup za neku bolest, a na drugoj strani imate da je liječenje sa terapijom bilo uspješno, ali nije odobrena - naglasila je Mahmutbegović.
Pomijeranje zdravstva naprijed na ljestvicii prioriteta je formalni potez Vlade FBiH i ništa drugo, kaže zastupnica Alma Kratina.
- Ono što živimo u realnosti nešto je sasvim drugo. Komparirat ću to sa novim Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici. Ako Vlada nije donijela provedbene akte koje je trebala donijeti u određenom roku koji je davno prošao, šta to nama znači? Imamo tolike fenicide, a nemamo alat koji pruža novi zakon, jer nemamo podzakonskih akata. Adresa je izvršna vlast, odnosno resorna ministarstva. Ista situacija je i u zdravstvu. Federalno ministarstvo zdravstva je jedno pasivno tijelo, a ministra skoro da niko nikada nije ni vidio u Parlamentu. Ista situacija je i sa Odborom za zdravstvo, iako ima toliko ljekara. Mislim da generalno nisu vršili pritisak prema Vladi, jer većina članova Odbora je iz redova većine, pa nam je onda sve jasno - navodi Kratina.
S obzirom da je predizborna kampanja uveliko počela te da slijede godišnji odmori, teško da će se, dodaje zastupnica, bilo šta promijeniti nabolje za pacijente.
- Naše institucije su od države do kantona zarobljene neodgovornim politikama. Kada govorimo o federalnom nivou, nevladine organizacije vrlo često su u zaštiti najosjetljivijih kategorija građana držale primat u njihovom zbrinjavanju. One su bile te koje su preko zastupnika koji imaju senzibilitet u zakonodavnoj vlasti "gurale" određena zakonska rješenja i izmjene koje bi doprinijele boljoj zaštiti pacijenata. Plastičan primjer je i nasilje u porodici. Vidite koliki je pritisak nevladinih organizacija, a isto to čine u udruženja koja okupljaju oboljele stalno ističići da se barem zaštite onkološki pacijenti i riješi pitanje finansiranja Fonda solidarnosti za koji nikada nije bilo sluha da se riješi na pravi način od strane Vlade FBiH - istakla je Kratina.
Bez značajnih promjena
Delegatkinja u Domu naroda prof. dr. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović kaže da ni nakon četiri godine mandata vlasti nisu uspjele ostvariti značajne promjene koje bi građani FBiH osjetili kao stvarno poboljšanje zdravstvenog sistema.
I dalje se, kako kaže, suočavamo sa dugim i iscrpljujućim listama čekanja za dijagnostičke procedure i operativne zahvate. I dalje veliki broj najtežih pacijenata nema pravovremenu dostupnost terapijama, a onkološki pacijenti, oboljeli od rijetkih bolesti, plućne hipertenzije, Dišenove mišićne distrofije i brojnih drugih teških oboljenja svakodnevno vode borbu, ne samo sa bolešću, nego i sa sistemom
- Posebno zabrinjava činjenica da ni u ovom mandatu Fond solidarnosti nije finansiran u obimu koji zakon propisuje, zbog čega se godinama produbljuje problem nedostupnosti lijekova i produžavaju liste čekanja. Dodatnu zabrinutost izaziva i slučaj zatvorene poliklinike za vantjelesnu oplodnju, gdje je blizu 400 embriona i drugog biološkog materijala ostalo bez jasne informacije o statusu i načinu čuvanja. Najteže je što porodice koje su položile povjerenje u zdravstveni sistem i u svoju borbu za roditeljstvo još uvijek nemaju odgovore koje zaslužuju. Ovo nam govori u prilog tome da je nedopustivo da u cijeloj Federaciji nema ni jedan IVF centar u javnom zdravstvenom sistemu - ističe Gavrankapetanović-Smailbegović.
Smatra kako je zdravstveni sistem u protekle četiri godine bio mjesto neizvjesnosti i čekanja.
- Imamo odlične doktore, vrijedne i požrtvovane medicinske sestre i ostale zdravstvene radnike, ali cjeloukupan sistem ne funkcionira kako bi trebalo. Nažalost, tokom ovog perioda bili smo svjedoci gotovo svakodnevnih apela pacijenata koji su pomoć za svoje liječenje morali tražiti putem javnosti i humanitarnih akcija. Posebno boli činjenica da se uz više odgovornosti, dobre volje i pravovremenog djelovanja nadležnih institucija značajan broj tih pacijenata mogao liječiti u BiH, uz svoje porodice i uz dostojanstvo koje svaki čovjek zaslužuje. Moje, ali i mišljenje mnogih drugih je da se javni zdravstveni sektor slijeva ogroman novac, ali zdravstvena usluga nije ni blizu onoj koju zaslužuju građani - istakla je Gavrankapetanović-Smailbegović.
