Od napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran krajem februara, nemiri su postali gotovo svakodnevna pojava u području Hormuškog moreuza.
Dugotrajna blokada ovog strateškog pomorskog prolaza, kroz koji je prije rata svakodnevno prolazilo oko 20 miliona barela nafte, natjerala je kompanije i države Perzijskog zaljeva da traže alternativne pravce za transport energenata.
To je približno petina ukupne svjetske potrošnje nafte.
Zbog recipročnih napada na tankere i druge ciljeve, poremećaji u području moreuza odmah su se odrazili na svjetsko tržište. Cijena barela nafte osjetljivo je reagovala na svaki novi napad, ali i na svaku informaciju o mogućnosti otvaranja ili produžavanja blokade.
Ipak, čini se da alternativne rute nude djelimično rješenje – i naftnim i plinskim kompanijama, ali i državama koje su godinama zavisile od prolaza kroz Hormuški moreuz.
Saudijska Arabija može povećati transport nafte alternativnim pravcem
Jedna od najvažnijih alternativa je naftovod Istok–Zapad u Saudijskoj Arabiji, koji povezuje Crveno more s Perzijskim zaljevom.
Kroz ovaj sistem trenutno se može transportovati do pet miliona barela nafte dnevno.
Energetska stručnjakinja Lucia van Geuns iz Centra za strateške studije u Hagu smatra da se aktivno traže dodatne mogućnosti za transport energenata.
„Saudijska Arabija vjerovatno želi proširiti ovaj naftovod“, kazala je van Geuns.
Dodatne mogućnosti postoje i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Naftovod prolazi preko luke Fujairah, smještene na obali izvan Perzijskog zaljeva, u blizini Dubaija. Emirati grade i drugi cjevovod, koji bi prema planovima trebao biti završen do kraja 2027. godine.
Postoje i planovi za proširenje kapaciteta luke.
„Proširenje se može dogoditi u relativno kratkom vremenu, ali novi projekti koji tek trebaju biti izgrađeni trajat će godinama“, upozorava van Geuns.
Prema izvještaju investicijske banke Goldman Sachs, izgradnja naftovoda na Bliskom istoku, kada se projekat odvija unutar jedne države, u prosjeku traje oko dvije i po godine.
To znači da će kratkoročna rješenja imati ograničene kapacitete, dok bi dugoročna ulaganja mogla promijeniti energetske tokove u cijelom regionu.
Hormuški moreuz mogao bi dugoročno izgubiti dio značaja
Ako se realizuju planirana proširenja i nove investicije, zemlje regiona bi u roku od nekoliko godina mogle transportovati dovoljno nafte alternativnim naftovodima da se nadomjesti gotovo polovina kapaciteta koji se trenutno prevozi kroz Hormuški moreuz.
Zbog toga bi strateški značaj moreuza dugoročno mogao biti znatno manji.
Na to utiču i drugi faktori.
Druge zemlje povećavaju proizvodnju nafte, dok potražnja iz Kine, najvećeg svjetskog uvoznika nafte već godinama, slabi.
