Izgradnja autoceste na Koridoru Vc (E-73) već godinama je obilježena kašnjenjima i značajnim povećanjem troškova. Jedan od ključnih razloga za takvo stanje, iako ne i jedini, leži u pravnom okviru prema kojem se realiziraju projekti ove autoceste, smatra dr. sci. Izet Bajrambašić, koordinator pripreme investicijske dokumentacije za autocestu Koridor Vc.
JP Autoceste FBiH registrovano je 28. oktobra 2010. godine u Općinskom sudu u Mostaru, u skladu sa Zakonom o cestama FBiH, Zakonom o privrednim društvima i odlukom Vlade FBiH. U to vrijeme bio je na snazi Zakon o javnim nabavkama BiH, koji je ovo javno preduzeće obavezivao da sve nabavke i ugovaranje provodi u skladu sa državnim propisima, uz primjenu Zakona o obligacionim odnosima i Općih uzansi o građenju, navodi on u autorskom tekstu dostavljenom Politicki.ba.
Izuzeća su bila moguća isključivo kod projekata koje finansiraju međunarodne finansijske institucije, i to samo ako se zaključe posebni međunarodni sporazumi koje mora ratificirati Parlamentarna skupština BiH. Bez te procedure, svako izuzeće od Zakona o javnim nabavkama smatra se nezakonitim.
Međutim, Parlament FBiH je 2010. godine usvojio Zakon o autocesti na Koridoru Vc, kojim se u poglavlju „Izgradnja autoceste na određenoj dionici“ uvode odredbe koje su u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama BiH. U članu 42. navodi se da će JP Autoceste FBiH uskladiti procedure nabavki s uputstvima međunarodnih finansijskih institucija, član 43. propisuje da se postupci nabavki vrše prema njihovim procedurama, dok član 44. obavezuje da se ugovaranje, izvođenje radova i rješavanje sporova vrši isključivo prema procedurama FIDIC-a.
Na taj način su izuzeća od državnog Zakona o javnim nabavkama postala osnovno „pravilo“, čime se u potpunosti zaobilazi uloga Parlamentarne skupštine BiH.
Dodatni problem predstavlja obavezna primjena FIDIC ugovora. FIDIC nije zakon, već set standardiziranih ugovornih modela koje nijedna institucija u BiH nikada nije usvojila kao dio domaćeg zakonodavstva. Time se praktično isključuje primjena Zakona o obligacionim odnosima, koji jasno propisuje da se obligacioni odnosi uređuju domaćim pravnim okvirom.
Bajrambašić nadalje ističe da je visoko probijanje rokova i finansijskih vrijednosti ugovora prvenstveno posljedica neustavnih i neusklađenih zakonskih odredbi. Posebno problematičnom ocjenjuje praksu „projektuj i gradi“ po FIDIC-ovoj Žutoj knjizi, gdje investitor prepušta ključne nadležnosti projektantima, izvođačima i nadzoru, bez odgovarajuće kontrole.
Naglašava i da se prije početka radova ne provode sistematske analize rizika građenja, iako su takve analize bile jasno preporučene u Studiji izvodljivosti za Koridor Vc iz 2006. godine. Dodatno, izgradnja bez kontinuiteta, sa dionicama koje se „preskaču“, smanjuje ekonomsku isplativost projekta, povećava internu stopu povrata investicije i otežava otplatu zajmova.
Kašnjenja i poskupljenja rezultat su lošeg pravnog okvira i nedostatka stručne kontrole te da je nužna detaljna analiza svih realiziranih ugovora, uz hitno usklađivanje zakonodavstva s državnim Zakonom o javnim nabavkama i evropskim standardima, smatra dr. Bajrambašić.
