Gdje je Srbija početkom juna 2025. godine, sedam mjeseci od pada nadstrešnice i šest mjeseci od početka blokada fakulteta?
Djeluje – u nekom intermecu. Studenti ne odustaju od blokada, iako se u pitanje dovodi ne samo ova, nego i početak iduće školske godine. Režim ne odustaje od tvrde igre i priprema za Ekspo, a predsjednik Aleksandar Vučić na brze vanredne izbore ne pristaje.
Frontovi su očvrsli i prvo pravo mjerenje – doduše ne reprezentativno – biće na izborima u Zaječaru i Kosjeriću, dvije sredine u kojima se, uz pritiske i poklone, standardno glasa za vlast.
O svemu tome za DW govori Filip Balunović, politolog i teoretičar, naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju.
DW: Miloš Pavlović, najistaknutiji student „koji želi da uči“, napadnut je u Beogradu. To sada režimski mediji koriste da dokažu tobožnju nasilnost „blokadera“. Ko je tu nasilan?
Filip Balunović: Posrijedi je sukob dva svijeta – podaničkog i vučićevskog, i sa druge strane slobodnog svijeta. I dalje mnogi u Srbiji znaju da imaju neku šansu samo u vučićevskom svijetu. I taj Pavlović, zvani „Ćaci“, jedan je od onih koji priliku traže u vučićevskom svijetu. Kladio se na status kvo u kojem ima šansu da u postkriznom periodu bude u gornjem ešalonu.
Vučićevski svijet je nasilan i kriminalan. Ako vučemo paralelu s devedesetima, onda je i zločinački. Ali, promijenilo se vrijeme. Nije više u trendu biti zločinac, pa pokušavaju da obrnu stvar i sebe predstave kao žrtve. To nije specifično za Srbiju – širom svijeta desnica i napada, ali i preuzima narativ žrtve.
Profesori univerziteta sve više hoće prekid blokada i otpočinju modele onlajn-nastave. Studenti pak ne popuštaju. Da li je to razilaženje?
- Profesori državnih univerziteta već mjesecima primaju samo mali dio plate. U materijalnom smislu, oni su najveće žrtve režima. Čak i u takvim uslovima, većina profesora i dalje podržava svoje studente. Pitanje blokada fakulteta je važno jer su one stub pobune, pored ostalih vidova borbe – od protesta do zborova i blokada saobraćajnica.
Simbolički, jasno je da prekid blokada liči na nekakvu silaznu putanju studentskog pokreta, ali to zaista ne mora biti tako. Promjena koja je uveliko započeta mora se nasloniti na više od jednog stuba, bez obzira na to da li ostaju blokade ili ne.
Kažete da su profesori materijalno najveće žrtve. Ostali se nisu skroz solidarisali?
- Ostatku društva bilo je ugodno ostaviti univerzitetske profesore i studente, pa i srednjoškolce i njihove nastavnike, da blokiraju i budu u prvim linijama.
Pored ostatka javnog sektora, koji čekamo već mjesecima da se odazove na generalni štrajk, mislim da, na primjer, IT sektor može da odigra važnu ulogu. Nezavisni su – ne potpuno zaštićeni, ali mnogo zaštićeniji od drugih dijelova društva. I najvažnije, mogu postati još jedna osovina otpora – ne samo zato što u filmovima gledamo kako ubacuju klipove u točkove moćnika, već zato što u filmovima gledamo čak ublaženu verziju njihove stvarne moći.
Da li je vlast preživjela vrhunac protesta? I koliko okrnjena?
