Smrt Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine, u Srbiji je ponovo otvorila pitanje odnosa prema njegovoj ratnoj ulozi.
"Dobar čovjek"
Dok pojedini mediji od njega prave nacionalnog heroja, a drugi njegovu smrt predstavljaju kao svojevrsnu nepravdu, srbijanski novinar Rade Radovanović, poznati reporter i dramski pisac, bivši urednik programa Radio Beograda i šef biroa Radija Slobodna Evropa (RSE) za Srbiju te jedan od osnivača i urednika lista Danas, odlučio je podsjetiti na jednu gotovo zaboravljenu priču iz jula 1995. godine.
Radovanović je na društvenim mrežama napisao da o Mladićevoj smrti "neće ni reči napisati", ali da će se prisjetiti kratke priče koju je objavio u listu Naša borba sredinom jula 1995. godine, u vrijeme kada je, kako navodi, Mladić sa svojim "herojima" izvodio genocid u Srebrenici.
Priča nosi naslov "Dobar čovek".
Radovanović počinje starim sovjetskim vicem o Staljinu koji na ulici susreće dječaka, pita ga za ime i pomiluje ga po glavi. Kada neko upita u čemu se ogleda dobrota sovjetskog diktatora, odgovor glasi: "U tome što je dečaka mogao i ubiti!"
Potom tu priču prenosi u Srebrenicu.
"General Ratko Mladić, slavodobitno u svom stilu, ušao je ovih dana u opustelu Srebrenicu. Na julskoj pripeci, pred kamerama svetskih TV i nekim ženama skamenjenim od straha, na ulici je sreo Dečaka. Pitao ga je za godine i pomilovao po glavi", zapisao je tada Radovanović.
A onda dolazi rečenica koja nosi cijelu priču:
