U jeku rata u Gazi arapske države jačale vojnu saradnju s Izraelom

Pored toga, planirano je osnivanje "Zajedničkog bliskoistočnog cyber-centra" do 2026. godine, koji bi koordinirao odbrambene informatičke operacije i zajedničke vježbe. Još jedan prijedlog odnosi se na formiranje "Informacionog centra za fuziju podataka", s ciljem sinhronizacije informacija i propagandnih aktivnosti kako bi se, kako stoji u jednom dokumentu, "promovisala priča o regionalnoj saradnji i prosperitetu" nasuprot iranskom narativu o zaštiti Palestinaca.

Trumpov plan i "mirovna faza" u Gazi

U svjetlu najnovijeg prekida vatre, koji su Izrael i Hamas postigli uz posredovanje Egipta i SAD-a, američki predsjednik Donald Trump najavio je 20-tačaka plan za okončanje rata u Gazi. Plan predviđa postepeno povlačenje izraelskih trupa, oslobađanje talaca i dolazak međunarodnih snaga — uključujući trupe iz nekoliko arapskih zemalja koje već godinama sarađuju s Izraelom u tajnom sigurnosnom okviru.

Vašington je potvrdio da će 200 američkih vojnika biti raspoređeno u Izraelu radi podrške implementaciji prekida vatre, a da će im se pridružiti vojnici iz nekoliko arapskih država uključenih u pomenutu mrežu saradnje.

Ipak, većina tih zemalja nije javno potvrdila spremnost da pošalje svoje snage u Gazu, iako su zajedničkim saopćenjem naglasile da "podržavaju uspostavljanje mehanizma koji garantuje sigurnost svih strana".

Analitičari upozoravaju da se iza ove složene mreže saradnje krije dvosjekli mač. Emile Hokayem iz Međunarodnog instituta za strateške studije smatra da SAD već dugo gaje nadu da će vojna saradnja između Izraela i arapskih država dovesti i do političke normalizacije odnosa. Međutim, takav pristup, kaže on, "maskira stvarnost dubokih političkih i društvenih tenzija" u arapskom svijetu prema Izraelu.

"Tenzije su eksplodirale nakon izraelskog udara na Katar – ključnog partnera američkih napora. Amerika je tada viđena kao saučesnik ili nijemi posmatrač, što će narušiti povjerenje u njen posrednički kredibilitet godinama", upozorio je Hokayem.

Između Irana i Izraela

Za većinu zaljevskih država, ističu stručnjaci, saradnja s Izraelom nije ideološka već pragmatična – rezultat straha od Irana i oslanjanja na američku vojnu zaštitu.

Thomas Juneau, profesor sigurnosnih studija na Univerzitetu u Ottawi, smatra da zaljevske države danas vode "delikatnu igru ravnoteže". "S jedne strane duboko su zabrinute zbog izraelskog ekstremizma i neselektivne upotrebe sile, ali s druge zavise od SAD-a i boje se iranskog uticaja. To ih tjera u tihe, nelagodne saveze s Izraelom," objašnjava Juneau.

U javnosti, Vašington i arapske vlade i dalje tvrde da "ne postoji nova alijansa", ali dokumenti jasno govore o sistematskom povezivanju vojnih struktura regiona pod američkim vođstvom. Čak i detalji iz internih dopisa svjedoče o osjetljivosti saradnje – učesnicima sastanaka u Kataru bilo je izričito zabranjeno fotografisanje i pristup medijima, dok su organizatori morali osigurati obroke bez svinjskog mesa i školjki zbog vjerskih pravila učesnika.

Iza kulisa, SAD i njihovi saveznici nastavljaju graditi platformu koja region transformiše u jedinstvenu sigurnosnu mrežu, gdje su Izrael i arapske države povezani istim komandnim sistemima, obavještajnim kanalima i digitalnim infrastrukturama — čak i dok se javno razilaze u svakoj političkoj izjavi o Gazi.

Dokumenti otkrivaju ono što je dugo bilo predmet nagađanja: da je rat u Gazi, uz sav užas i razaranja, paralelno stvorio novu realnost na Bliskom istoku — tihu, krhku, ali duboku vojnu integraciju Izraela i arapskih država pod američkim okriljem.

Ta mreža, rođena iz zajedničkog straha od Irana, sada bi mogla postati ključni mehanizam u nadgledanju krhkog mira u Gazi, ali i nova linija razdvajanja između javnih političkih poruka i stvarnih geopolitičkih interesa regiona.