Suša uništava kukuruz u Semberiji: Šteta na pojedinim parcelama doseže 80 posto

Redakcija Mostar

Ekstremne temperature i sedmice bez ozbiljnijih padavina prepolovile su očekivane prinose, dok proizvođači strahuju da bi aflatoksin mogao dodatno ugroziti stočnu proizvodnju.

Ovogodišnja suša ostavila je ozbiljne posljedice na poljoprivredu u Semberiji, jednoj od najvažnijih ratarskih oblasti u Bosni i Hercegovini. Dug period bez padavina, visoke temperature i vreli vjetrovi posebno su pogodili kukuruz, koji je na brojnim parcelama prerano završio vegetaciju, piše 6yka.com.

Listovi su se osušili, klipovi ostali sitni, a procjene proizvođača ukazuju da će prinosi biti znatno manji od očekivanih. Na parcelama bez navodnjavanja šteta je već sada procijenjena na više od polovine očekivanog roda, dok pojedini proizvođači govore i o gubicima od 80 posto.

Miladin Savić iz Amajlija ove godine zasijao je oko 30 hektara kukuruza. Na parceli uz Drinu, kaže, uspjet će spasiti dio roda za silažu, ali je i tamo šteta oko 50 posto. Na drugoj parceli situacija je mnogo teža.

„Ova druga parcela, od nje nema ništa. Šteta je već sada oko 80 posto. Tu smo potpuno na gubitku“, rekao je Savić.

Gubitak kukuruza ugrožava i stočare

Problem za Semberiju nije samo u smanjenom prihodu ratara. Kukuruz je jedna od ključnih kultura za stočnu proizvodnju, pa njegov podbačaj direktno pogađa proizvođače mlijeka i mesa.

Savić, koji se bavi i stočarstvom, kaže da će zbog manjka vlastite hrane za životinje morati kupovati dodatne količine stočne hrane.

„Izgubili smo i uloženo u sjetvu, izgubićemo dodatno jer ćemo morati kupovati hranu za grla, a po svemu sudeći izgubićemo i na mljekarskoj proizvodnji, jer nećemo imati kvalitetnu hranu, pa će proizvodnja pasti“, kaže Savić.

Istovremeno, navodi, otkupna cijena mlijeka dodatno je opteretila proizvodnju.

„Ja sada dobijam 60 feninga za litar mlijeka, a nekada je bilo oko 90“, rekao je Savić, dodajući da bi na jesen mogao biti primoran rasprodati dio stoke ukoliko se gubici nastave.

Takav razvoj događaja mogao bi pokrenuti lančanu reakciju: manji prinosi kukuruza znače manje domaće stočne hrane, veće troškove za stočare, smanjenje proizvodnje mlijeka i mesa, a na kraju i veći pritisak na cijene hrane.

Ni soja nije pošteđena

Suša nije pogodila samo kukuruz. Na brojnim parcelama soja je prestala razvijati biljnu masu prije vremena. Biljke su ostale niske, broj mahuna je manji, a zrno sitnije.

Povrtari pokušavaju spasiti proizvodnju gotovo svakodnevnim navodnjavanjem, dok voćari upozoravaju da će dugotrajni toplotni talasi utjecati i na kvalitet plodova.

Navodnjavanje, međutim, dodatno povećava troškove proizvodnje. Pumpe zahtijevaju više električne energije ili goriva, a povećavaju se i troškovi rada i održavanja opreme.

Dragiša Maletić iz Semberije već tri decenije bavi se proizvodnjom povrća i žitarica. Kaže da je ovogodišnja sjetva bila znatno skuplja nego ranije.

„Sjetva je bila duplo skuplja nego prošle godine. A onda je krenula suša i došli smo u situaciju da svaki dan moramo zalijevati kako bismo spasili bar nešto od roda“, kaže Maletić.

Prema njegovim riječima, cijene proizvoda ne prate rast troškova.

„Ne samo da nećemo uspjeti vratiti uložena sredstva, nego će nam trebati bar dvije godine da se oporavimo od gubitaka. O zaradi više i ne razmišljamo. Došli smo u situaciju da ne znamo šta ćemo“, kaže Maletić.

Navodnjavanje postalo pitanje opstanka

Za dio proizvođača navodnjavanje više nije način da se poveća prinos, već jedina mogućnost da se izbjegne potpuni gubitak.

Međutim, sistemi za navodnjavanje nisu dostupni svim poljoprivrednicima. Oni koji ih nemaju gotovo u potpunosti zavise od vremenskih prilika.

Agronom Stanko Golić upozorava da se poljoprivrednici posljednjih godina suočavaju s izraženijim vremenskim ekstremima.

„Sušni periodi postaju duži, temperature više, a raspored padavina sve nepredvidiviji. Umjesto ravnomjernih kiša, sve češće dolaze kratkotrajni pljuskovi koji ne mogu nadoknaditi višesedmični nedostatak vlage u zemljištu“, kaže Golić.

Takvi uslovi dodatno otežavaju planiranje proizvodnje i povećavaju rizik ulaganja.

Strah od aflatoksina

Nakon smanjenja prinosa, proizvođače dodatno brine mogućnost pojave aflatoksina u kukuruzu.

Visoke temperature i dugotrajni stres kojem su biljke izložene mogu pogodovati razvoju gljivica koje proizvode ovaj toksin. Ukoliko koncentracije budu iznad dozvoljenih vrijednosti, takav kukuruz ne može se koristiti bez odgovarajućih kontrola i ograničenja, posebno u ishrani životinja.

Aflatoksin je ranijih godina već stvarao probleme domaćim proizvođačima, posebno tokom sezona obilježenih sušom i ekstremnim temperaturama.

Za stočare bi eventualna kontaminacija značila novi udarac. Nakon što ostanu bez dovoljne količine vlastite hrane, mogli bi biti suočeni i s dodatnim problemom ako dio proizvedenog kukuruza ne bude pogodan za ishranu stoke.

Predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice Savo Bakajlić kaže da su gubici na kukuruzu već sada na pojedinim područjima dostigli 80 posto.

„Ovo je već treća ili četvrta godina zaredom sa ekstremnim vremenskim uslovima i poljoprivreda više nema od čega da se oporavi“, kaže Bakajlić.

Prema njegovim riječima, pojedini proizvođači već skidaju kukuruz i koriste ga za silažu dok još postoji određena količina zelene mase.

Bakajlić upozorava da bi kombinacija ekstremne suše, visokih troškova, kašnjenja podsticaja i nestabilnog tržišta mogla imati dugoročne posljedice.

„Ako se hitno ne preduzmu ozbiljne mjere, bojim se da će ova godina biti prelomna za domaću poljoprivredu, a posljedice će na kraju osjetiti svi građani kroz manje domaće hrane i više cijene“, kaže on.

Sve manja računica

Dodatni problem predstavlja pad otkupnih cijena pojedinih ratarskih kultura. Proizvođači navode da su cijene nekih kultura pale za oko 30 posto, dok su istovremeno troškovi proizvodnje ostali visoki.

U takvim okolnostima smanjeni prinosi dodatno ugrožavaju ekonomsku održivost proizvodnje.

Poljoprivrednici upozoravaju da bi nastavak ovakvog trenda mogao dovesti do smanjenja zasijanih površina i odustajanja od pojedinih kultura.

To bi dugoročno značilo manju domaću proizvodnju hrane, veću zavisnost od uvoza i dodatni pritisak na cijene.

Za Semberiju, koja decenijama važi za jednu od ključnih poljoprivrednih regija u Bosni i Hercegovini, ovogodišnja sezona zato bi mogla biti mnogo više od još jedne loše žetve. Za dio proizvođača pitanje više nije kolika će biti zarada, nego hoće li nakon ove sezone uopće imati dovoljno sredstava da nastave proizvodnju.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.