"Projekat počiva na odnosima harizmatičnih lidera i procedure između samita na visokom nivou nisu dovoljno transparentne"
"Inicijativa Otvoreni Balkan je postavljena na ambicioznoj agendi stvaranja zajedničkog regionalnog tržišta po uzoru na jedinstveno tržište EU i u izvjesnoj mjeri se podudara sa postojećim regionalnim okvirom za saradnju koji je uspostavljen Berlinskim procesom", stoji na početlu obimne analize koju je prošle godine uradilo Ministarstvo evropskih poslova Crne Gore.
Čelnica tog organa i potpredsjednica Vlade Crne Gore Dritana Abazovića, Jovana Marović podnijela je 25. novembra prošle godine ostavku na te funkcije. Obrazložila je to stavom da "ubrzanje evropskog puta nije moguće u aktuelnim uslovima".
Istovremeno je podnijela ostavku i na potpredsjedničko mjesto u Građanskom pokretu URA Dritana Abazovića.

U javnosti je njena demisija dovedena u vezu sa sukobom koji je imala, a i danas ima sa dojučerašnjim stranačkim i šefom u vladi upravo u vezi Otvorenog Balkana.
"Projekat nema mapu puta, strategiju, institucionalni okvir, niti ugovor kojim se uspostavlja a koji garantuje ravnopravan odnos i položaj država koje u njemu učestvuju;
Projekat nema metodologiju koja bi pomogla u mjerenju uspjeha, niti bilo kakav nadzorni administrativno-tehnički organ koji bi vršio neophodne evaluacije i predlagao mjere;
Memorandumi i sporazumi počivaju na obećanju da je pravni okvir inicijative usklađen sa pravnom tekovinom Unije. U praksi, svaki međunarodni ugovor koji nije usklađen sa pravnom tekovinom EU po prijemu države u članstvo mora biti poništen ili revidiran", stoji u obimnom dokumentu koji predstavlja do sada najsveobuhvatniju i najobjektivniju analizu ove asocijacije.
Dalje se navodi da "sporazumi ne predviđaju mehanizme za rješavanje sporova, osim pregovora između ugovornih strana;
Izvori informacija o sprovođenju projekta su ograničeni, a tekst nekih sporazuma nije ni dostupan, ne postoji ni jedinstvena internet stranica koja bi pružila sve neophodne informacije, pa i ovo ukazuje na problem transparentnosti procesa;
Srbija je ratifikovala pet sporazuma dok Albanija i Sjeverna Makedonija nisu ratifikovale niti jedan, te je još uvijek rano govoriti o bilo kakvim rezultatima inicijative Otvoreni Balkan;
Projekat počiva na odnosima harizmatičnih lidera i procedure između samita na visokom nivou nisu dovoljno transparentne;
Evidentan je disbalans u veličini ekonomija kao i spoljno-trgovinskom obimu država, gdje jedna država ima naročitu prednost, kako u po obimu ekonomije tako i spoljnotrgovinskim vezama van regiona, što može predstavljati prednost na tržištu;
Uklanjanje svih granica u regionu je rizičan potez imajući u vidu postojanje tzv. Balkanske rute kojom se vrše različite kriminalne aktivnosti;
Uklanjanje granica će doprinijeti novom talasu migracija;
Sporazum o saradnji u veterinarskoj, fitosanitarnoj i oblasti bezbjednosti hrane i hrane za životinje je najveći iskorak u odnosu na ostale regionalne inicijative (do sada je samo Srbija izvršila ratifikaciju akata iz OB);
Stvaranje novog tržišta u regionu će uticati na položaj Luke Bar kao važne tačke za trgovinsku razmjenu između Srbije i trećih država a u kontekstu najave da će Luka Drač biti od strateškog značaja za Srbiju i Sjevernu Makedoniju kao i povezivanje Albanije preko Sjeverne Makedonije sa Bugarskom.
Pokušaj zaliječenja političkih neslaganja kroz ekonomske integracije može zanemariti napredak država u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava.

EU ne izražava negativan stav prema OB, već vrlo oprezno pozdravlja regionalne inicijative dok god su u skladu s pravnom tekovinom EU. Svakako poslednje oživljavanje Berlinskog procesa i potpisivanje tri sporazuma daje jasan signal zašto je saradnja u okviru Zajedničkog regionalnog tržišta (Common Regional Market, CRM) i Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (Central European Free Trade Agreement, CEFTA) prioritet za EU.
U poređenju sa ostalim regionalnim inicijativama, Otvoreni Balkan je inicijativa kojoj se otvoreno suprotstavlja jedna od šest država regiona. Za razliku od OB, učešće svih 6 država u CRM kao i proces upravljanja u okviru Berlinskog procesa, implementacija EU standarda sa jasnom mapom puta i akcionim planovima, mjerama i indikatorima uspjeha nameću ovaj vid regionalne saradnje i EU integracije kao primaran, poželjan i transparentan", stoji u dokumentu.
Marović je preporučila i da Crna Gora bude oprezna u aktivnostima koje bi je mogle voditi prema pristupanju ovoj asocijaciji.
"Za razliku od ostalih regionalnih projekata integracije kao i procesa EU integracije, koji su zasnovani na vrlo opipljivim rezultatima uspješnosti tih projekata, za sada je teško procijeniti ekonomske parametre koji ukazuju na rast ekonomija u regionu, kao rezultat integrisanja u okviru Otvorenog Balkana.
Treba oprezno pratiti tokove tržišta i objektivnog rasta BDP država u regionu i procijeniti na koji način bi se ulazak u inicijativu odrazio na BDP Crne Gore, ali i na konkretne benefite građanki i građana.
Ukoliko je najveći benefit sloboda kretanja koja bi se ogledala u potpunom uklanjanju barijera, onda bi valjalo osigurati mehanizme zaštite crnogorskih proizvoda na domaćem tržištu prije svega, a onda i mehanizme zaštite odlaska radne snage koja već uveliko migrira u EU", stoji u analizi.

Prve najave Otvorenog Balkana čule su se 2018. godine. Premijer Albanije Edi Rama predložio je da se formira regionalni blok koji bi se fokusirao na međusobnu saradnju posebno u ekonomiji, te preko toga utjecao na poboljšanje odnosa država regiona.
Rama je ustvrdio da izvorno ideja nije njegova, već bivšeg premijera Fatosa Nanoa.
10. oktobra 2019. godine održan je prvi skup Otvorenog Balkana.
Tada se ustvari zvao Mini Schengen.
Na skupu su bili i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije i Zoran Zaev, tadašnji premijer Sjeverne Makedonije.
Ova država nastavila je učešće u Otvorenom Balkanu i nakon što je Zaev pretrpio poraz na izborima i dao ostavku na sve političke pozicije.