"Ograda podignuta u Zvernecu postala je fizička manifestacija onoga što mnogi građani smatraju da se dogodilo s kabinetom premijera, parlamentom i političkim partijama – da su ih zatvorili njihovi 'vlasnici'".
Svake večeri u 19 časova demonstranti se vraćaju na isti trg u glavnom gradu Albanije, Tirani, noseći iste simbole i iznoseći iste zahtjeve.
Više od tri sedmice neprekidnih svakodnevnih protesta pretvorilo je „Flamingo revoluciju“ u najveći građanski protestni pokret u Albaniji od pada komunizma.
Sve je počelo kada je projekat izgradnje luksuznog turističkog kompleksa u Zvernecu, zaštićenom priobalnom području na jugu Albanije, koji je odobrila vlada, izazvao proteste koji su ubrzo prerasli u širi politički pokret.
U početku motivisani brigom za zaštitu životne sredine, protesti su se proširili i na druge zahtjeve, uključujući pozive na ostavku premijera Edija Rame.
Rama odbacuje tvrdnje da se nemiri mogu objasniti isključivo nezadovoljstvom domaćom politikom. Umjesto toga, smatra da se protesti odvijaju u okviru, kako kaže, „hibridnog rata“, podstaknutog vanjskim utjecajima i digitalnim manipulacijama.
Kušnerovo luksuzno odmaralište
Prema Raminim riječima, kontroverza je privukla međunarodnu pažnju tek nakon što je povezana s Jaredom Kushnerom, zetom američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji planira izgradnju luksuznog turističkog kompleksa u Zvernecu.
„Svijet se nije probudio zbog sudbine Narte, već zbog imena Jareda Kushnera“, rekao je Rama na sastanku poslaničke grupe Socijalističke partije 20. juna.
Premijer tvrdi da je ono što naziva „digitalnim ciklonom“ omogućilo da protesti budu pojačani djelovanjem širokog spektra vanjskih aktera, uključujući protivnike Donalda Trumpa, proizraelske grupe i, kako kaže, „digitalne plaćenike“, koje finansiraju pojedine države.
„Identificirani su akteri koje podržavaju države, uključujući i one iz Irana“, rekao je.
Odjeci komunističke prošlosti Albanije
Jonila Godole, stručnjakinja za političku komunikaciju i kolektivno pamćenje sa Univerziteta u Tirani, smatra da tumačenje protesta od strane Edija Rame odražava dobro poznatu komunikacijsku strategiju: skretanje pažnje sa zahtjeva demonstranata na navodne sile koje stoje iza njih.
„Kada se građanski protest predstavlja kao iranski, antiizraelski ili kao djelo Trumpovih protivnika, pažnja se udaljava od onoga što demonstranti traže. Rasprava se prebacuje na navodne autore protesta – vanjskog neprijatelja“, rekla je za Deutsche Welle.
Godole smatra da se u Raminoj retorici mogu prepoznati odjeci komunističke prošlosti Albanije. Tokom komunističkog perioda političko neslaganje redovno je predstavljano kao rezultat djelovanja neprijateljskih stranih sila.
Profesor i teoretičar komunikacija Artan Fuga smatra da pripisivanje protesta algoritmima predstavlja miješanje digitalnih alata sa uzrokom.
Digitalne platforme, kaže on, mogu ubrzati širenje informacija, ali ne mogu objasniti zbog čega građani izlaze na ulice.
„Algoritam je dio komunikacijskog okruženja. On može ubrzati širenje poruka, pojačati emocije i povećati vidljivost. Ali nije uzrok društvenog nezadovoljstva“, rekao je za Deutsche Welle.
Napetosti su se gomilale godinama
Za mnoge posmatrače prelomni trenutak nije se dogodio na internetu, već na plaži u Zvernecu 30. maja.
Pred kamerama mobilnih telefona i u prisustvu policije, privatno osiguranje vuklo je jednog demonstranta po pijesku. Snimak se brzo proširio društvenim mrežama i protest koji je počeo kao ekološki prerastao je u širu nacionalnu raspravu o vlasti, odgovornosti i vladavini prava.
Artan Fuga smatra da su ti prizori odjeknuli u javnosti zato što su ogolili napetosti koje su se u albanskom društvu nagomilavale godinama.
„To je bio šokantan trenutak za albansku javnost“, rekao je. „Ta scena razotkrila je odnos između građana i države, između pojedinca i njegovih prava, kao i sukob privatnih interesa i javnog dobra.“
Više od ekološkog protesta
Politikolog Blendi Kajsiu smatra da protesti ukazuju na mnogo dublju krizu od spora oko zaštite životne sredine.
Po njegovom mišljenju, ono što ujedinjuje demonstrante nije zajednička ideologija, već zajedničko odbacivanje političkog modela u Albaniji.
„Svjedočimo dubokoj krizi albanskog demokratskog modela. Ono što danas povezuje ove demonstrante više nije ideologija, već uvjerenje da ih politički sistem više ne predstavlja“, rekao je za Deutsche Welle.
Kajsiu smatra da demonstranti pokušavaju vratiti javni prostor za koji vjeruju da je postepeno stavljen pod kontrolu uskih političkih i privatnih interesa.
„Ograda podignuta u Zvernecu postala je fizička manifestacija onoga što mnogi građani smatraju da se dogodilo s kabinetom premijera, parlamentom i političkim partijama – da su ih zatvorili njihovi 'vlasnici'.“
Izvan granica Albanije
Rasprava je već stigla i do Evropske unije. U svojoj posljednjoj rezoluciji o napretku Albanije Evropski parlament izrazio je „ozbiljnu zabrinutost“ zbog dešavanja u zaštićenom području Vjosa–Narta i pozvao na hitni moratorij na izdavanje novih dozvola i izvođenje građevinskih radova u zaštićenim područjima.
U rezoluciji se navodi da zaštita životne sredine i vladavina prava ostaju sastavni dio obaveza Albanije u procesu pristupanja Evropskoj uniji.
Jonila Godole smatra da rezolucija Evropskog parlamenta pokazuje da su evropske institucije prepoznale ekološku dimenziju i pitanja vladavine prava u ovom sporu.
Međutim, upozorava da predstavljanje protesta kroz retoriku o hibridnim prijetnjama i stranom miješanju može skrenuti međunarodnu pažnju sa demokratskih zahtjeva demonstranata na pitanja sigurnosti i stabilnosti.
„Evropa godinama poziva na jačanje civilnog društva kako bi se ojačala demokratija“, rekla je. „Danas Albanija ima snažno civilno društvo koje se mobiliziralo u do sada nezabilježenim razmjerama, a ipak je međunarodna podrška toj mobilizaciji veoma slaba. Postavlja se pitanje da li je civilno društvo dobrodošlo samo kada je slabo, a ne i kada postane stvarni politički akter.“
