Na Balkanu
se opet govori o oružju, iako novi rat nije na vidiku. Razlog je intenzivno
naoružavanje Srbije, koje traje već nekoliko godina, i koje je Srbiji omogućilo
da na rang-listi globalne vojne moći nedavno prestigne Hrvatsku, piše Slobodna Dalmacija.
Konkretno,
prema izračunu globalne vojne moći koji je nedavno objavila specijalizirana
stranica Global Firepower, Srbija je zauzela 61., a Hrvatska 63. mjesto. Pritom
valja znati da je prije svega tri godine Srbija na istoj rang-listi daleko
zaostajala za Hrvatskom, budući da je te 2018. zauzimala 89. mjesto.
Militarizacija Srbije traje već neko vrijeme, bez naznaka da će taj trend prestati, a u nekoliko posljednjih godina vojni je budžet povećan za više od 50 posto. Tako su 2019. izdvajanja Srbije za obranu – prema procjeni stockholmskog instituta SIPRI – premašila milijardu američkih dolara, što Deutsche Welle naziva "sumom gotovo nadrealnom za regiju".
Štoviše, nakon nedavne sjednice Savjeta za nacionalnu sigurnost predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio je dodatno naoružavanje Vojske Srbije. Pritom se, kako na svom YouTube kanalu uočava naš vojni analitičar Jan Ivanjek, "obrasci naoružavanja sve više odmiču od klasičnih modernizacija i približavaju hitnim ratnim nabavkama, za čije se plaćanje uzima novac čak i od zdravstva, socijale i infrastrukture".
Tako je u oktobru
prošle godine Vučić objavio kako će Vojska Srbije uskoro kupiti turske dronove
tipa Bayraktar, koji su zbog velike ubojitosti – iskazane na ratištima u
Siriji, Iraku, Libiji i Nagorno Karabahu – već prozvani "najbrutalnijim
naoružanjem današnjice". Kako ističu neki vojni analitičari, Srbija bi s
Bayraktarom postala uvjerljivo najmoćnija vojna sila u bivšoj Jugoslaviji.
"Ako
tako bude, turski dron pridružio bi se ruskoj protivvazdušnoj bateriji Pancir
S1, polovnim ruskim i bjeloruskim MiG-ovima, francuskim raketama Mistral,
Airbusovim helikopterima H145M, kineskim dronovima CH-92A, a možda i izraelskim
bespilotnim letjelicama Hermes 900 ili Heron. Sve su to ugovoreni ili
najavljeni poslovi teški stotine mili0na eura", piše nedavno Deutsche
Welle o brojnom i raznovrsnom oružju koje Srbija posljednjih godina nabavlja od
raznih zemalja i proizvođača.
Uz to, u srbijanskoj javnosti učestalo se govori o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka, iako Vojska Srbije već sada ima dvostruko više aktivnih pripadnika oružanih snaga (30.000) od Hrvatske (15.500), kao i više nego dvostruko veći broj rezervista – 50.000 prema 20.000 hrvatskih. Srbijanski obrambeni budžet također je veći od hrvatskoga (1,14 milijardi dolara prema 880 miliona dolara), a u odnosu na hrvatske vojne efektive Srbija prednjači i u borbenim letjelicama (113 prema 75) i u tenkovima (304 prema 72).
Kako ističu vojni analitičari, do promjene u ravnoteži vojne moći između Hrvatske i Srbije došlo je zbog nerealizirane hrvatske kupnje borbenih aviona u mandatu ministra Damira Krstičevića. Upravo u tom segmentu Vojska Srbije je posljednjih godina ojačala, osobito nakon što je 2017. od Rusije dobila deset borbenih aviona MiG-29, što je predsjednika Vučića ponukalo da tada izjavi kako su srpske zračne snage "jače od svih zemalja bivše Jugoslavije zajedno".
"To je
u razmjerima Mađarske, mjerimo se s puno bogatijim zemljama. Kad čuvate vojnu
neutralnost i slobodu svoje zemlje, morate biti snažni", rekao je tada
Vučić, dodavši da "Srbiju više nitko ne može nekažnjeno napasti".










