Prijavitelji korupcije u Bosni i Hercegovini potpuno su nezaštićeni i često postaju mete odmazde i progona. Istraživači kažu da postoje zakonski mehanizmi, ali da je njihova primjena katastrofalna.
Deprimirajuće i obeshrabrujuće su sudbine zviždača u BiH. Oni koji su prijavili korupciju u državnim preduzećima i institucijama prošli su pravu psihičku torturu, a od sudova su, umjesto pravde, dobili samo višegodišnje procese koji nisu završeni.
Neki od njih su uslijed stresa oboljeli, neki su napustili državu. Scenarij je uvijek isti, kaže jedan od bh. zviždača za N1. Naime, nakon prijave rukovodioci traže od prijavitelja da povuku prijavu, potom ih premjeste na nižerangiranu poziciju i time im umanje plate.
"Ne mogu da govorim više javno razočaran sam u sve. Cijeli sistem je zarobljen u korupciji. Nikome ne bih poželio da prođe torturu koja uslijedi nakon prijave. Napustio sam državu i ne želim da se više osvrćem na to", rekao nam je jedan od zviždača.
Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije usvojen je 2014. godine, no on se odnosi samo na prijavitelje korupcije zaposlene u državnim institucijama i ne tretira ostale građane. U istraživanju Koalicije Jugoistočne Evrope za zaštitu uzbunjivača predstavljeno je kroz šta sve prolaze prijavitelji korupcije. Jedan od najpoznatijih bh. zviždača je Sanjin Sinanović zaposlenik Centralne banke.
"Zviždač iz Centralne banke rekorder je po broju prijava, Centralna banka ga je tužila 10 puta, dobiju odluku da se vrati na mjesto i onda se dogodi sindrom praznog stola. Vratite se na radno mjesto i niko neće sa vama da razgovara. Prazan stol, nemate ni kompjuter. I onda kažu ništa ne radi. Na papiru je ova oblast jako dobra, ali je naš problem primjena", pojasnila je Senka Kurt iz Fondacije Infohouse.
