Požari ponovo haraju Bosnom i Hercegovinom. Sarajevo se jučer gušilo u nesnosnom smradu paljevine. Vatrogasci su na terenu, ljudi gase vatru, spašavaju imovinu i rizikuju vlastite živote. Istovremeno, političari izlaze pred građane i počinje još jedna izborna kampanja, piše NAP.
I svi će nam, naravno, obećavati bolju i sigurniju državu.
Baš sada vrijedi zastati i pitati šta smo od tih obećanja već imali priliku vidjeti?
Jer u isto vrijeme kada se vatrogasci bore s požarima, oni traže i izmjene zakona kako bi zbog prirode i rizika svog posla mogli ostvariti povoljnije uslove za penzionisanje. Obilaze reosrne ministre, sindikate, traže veća prava...
To nisu ljudi koji rade posao od devet do pet. Oni ulaze tamo odakle drugi pokušavaju pobjeći. I kada traže da im država prizna rizik kojem su svakodnevno izloženi, to nije nikakav luksuzni zahtjev. To je pitanje odnosa države prema ljudima koji je štite kada je najteže.
A onda se sjetimo 2023. godine.
Vlada Federacije BiH, na čelu s Nerminom Nikšićem (SDP), preusmjeravala je sredstva namijenjena zaštiti i spašavanju od požara za druge namjene, između ostalog i za izgradnju sportske dvorane u Mostaru.
Tri godine poslije, požari ponovo. I zato je sasvim logično preispitati odluku, jesmo li tada birali prioritete?
Jer danas, kada gori, ne gase se požari političkim saopćenjima. Ne gase se obećanjima. Ne gase se konferencijama za medije. Gase ih vatrogasci.
