Slobodno kretanje ljudi unutar Šengenskog prostora, jedan od najvidljivijih i najkonkretnijih rezultata evropskih integracija, postaje sve ugroženije. Iako su granice među zemljama članicama nominalno otvorene, mnoge vlade već godinama sprovode privremene kontrole – koje se kontinuirano produžavaju, iako bi po pravilima morale biti izuzeci.
U ljetnim mjesecima 2024. gužve na graničnim prelazima postaju sve češće, a kontrole su sve prisutnije. Njemačka, Francuska i Italija – zemlje sa najdužim kopnenim granicama – redovno sprovode provjere. Austrija, zbog svog položaja, dodatno doprinosi usporavanju saobraćaja, dok Slovenija trpi posljedice, posebno kada je riječ o kamionskom transportu.
Politički motivisane kontrole
Nova njemačka vlada, predvođena liderom CDU-a Friedrichom Merzom, odlučila je pooštriti granične kontrole kako bi ispunila predizborno obećanje o borbi protiv ilegalnih migracija. Na ovaj potez odgovorile su i druge zemlje – Poljska je uvela kontrole na granicama sa Njemačkom i Litvanijom, što se tumači i kao politička poruka Varšave u kontekstu pada popularnosti vlade Donalda Tuska.
Trenutno najmanje 11 od 29 članica Šengena koristi mogućnost da uvede kontrole na granicama – i to ne kao kratkoročnu mjeru, već kao dugotrajnu praksu.
Ekonomija i sloboda kretanja pod udarom
Iako slike graničara u uniformama ostavljaju dojam odlučnosti i reda, one ne nude stvarno rješenje za problem ilegalnih migracija. Krijumčarske mreže nisu značajno pogođene ovim mjerama, a broj tražilaca azila je znatno manji nego tokom migrantske krize 2015/16. godine.
Istovremeno, privreda trpi ozbiljne posljedice – posebno sektori transporta i logistike. Kontrole kamiona na granicama EU koštaju milijarde eura godišnje. U praksi, ekonomske koristi Šengena – brz promet roba i radne snage – se sve više narušavaju.
Strah od domino efekta
Ponovno uvođenje graničnih kontrola od strane Poljske dodatno je povećalo zabrinutost za sudbinu Šengena. Uslijedi li domino efekt, mogla bi se urušiti čitava ideja Evrope bez granica.
