Kinezi su preuzeli izgradnju sistema osiguranja i kontrole vozova koji je ključan za investiciju – ali to jednostavno ne mogu da urade po evropskim standardima.
Izgradnja pruge Beograd - Budimpešta traje godinama, međutim, nema naznaka da su Kinezi uspjeli da ugrade sigurnosne uređaje i ETCS sistem upravljanja vozom. Kako piše mađarski Telex, Kinezi ne mogu da završe izgradnju, a za to postoji dva razloga - manjak novca i činjenica da Kinezi ne mogu da po evropskim standardima izgrade sistem osiguranja i kontrole vozova.
Kako piše Telex, Kinezi su preuzeli izgradnju sistema osiguranja i kontrole vozova koji je ključan za investiciju – ali to jednostavno ne mogu da urade po evropskim standardima.
Prema riječima glavnog urednika saobraćajnog lista Navigatorvilag Gergelija Andoa, koji je nekada radio u MAV-u, iako se u Kini koristi kontrola vozova slična ETCS-u, to je mnogo jednostavniji sistem nego u Evropi. Na primjer, ne moraju da razmatraju uslove interoperabilnosti, jer zemlje povezane s njima željeznicom (na primer Laos) takođe grade željezničke linije po kineskim standardima.
Druga razlika je u tome što mreža pruga i osiguranje kineskih željezničkih stanica skoro potpuno isti za svaku kategoriju, pa se oprema proizvodi serijski. Nasuprot tome, u Evropi je svaka stanica drugačija, kolosječne veze i druga tehnička rješenja su svuda različita. Iz tog razloga, prema evropskim standardima, sva sigurnosna oprema je jedinstven, ručno izrađen proizvod koji mora biti dizajniran, licenciran i proizveden posebno za svaku stanicu. Kinezi zapravo ne znaju šta da rade s ovim.
Kako kaže, drugi problem je to što u Mađarskoj barijere takođe kontrolišu zaštitna oprema na željeznici. S druge strane, na novoizgrađenim kineskim prugama nema nijednog pružnog prelaza, tako da kineski inženjeri nemaju saznanja o tome kako bi rad barijera trebalo ili bi mogao da se integriše u sigurnosne uređaje.
Drugi veliki problem pruge Budimpešta-Beograd je nedostatak novca.
Ugovor o renoviranju i izgradnji potpisan je 2019. godine s ukupnom sumom od 750 milijardi dinara. U to vrijeme, kritičari su smatrali da je cijena veoma previsoka, ali prema riječima stručnjaka za transport Gergelija Andoa, budžet je zapravo bio prilično uzak, ostavljajući vrlo malo prostora za manevar.
U međuvremenu je došlo do inflacije od najmanje 35-40 odsto, skočile su cijene repromaterijala i dijelova, zbog čega su izvođači već neko vrijeme u teškoj finansijskoj situaciji. U martu ove godine budžetu je jednom dodato još 20 milijardi, što svakako govori da kasa nije prepuna novca.
Međutim, ako za izgradnju sistema kontrole i osiguranja vozova bude trebalo da se ugovori nova kompanija, onda će to opet iznositi desetine, ako ne i stotine milijardi dinara. Pitanje je da li mađarska država to želi da nadoknadi svojim novcem, da li se s Kinezima dogovaraju oko nekakvog rješenja ili će cijeli sistem uticaja na vozove ostaviti dođavola, a umjesto 160, vozovi će saobraćati do 100 km/h.
Ovaj problem je poznat u željezničkim krugovima godinama, ali iz nekog razloga mađarska država koja je naručila projekat do sada nije uradila ništa. Prema informacijama Telex-a, Kinezi su iz nekog razloga dugo zamišljali da će moći da koriste svoju kinesku tehnologiju koja ne ispunjava standarde EU.
U ovoj situaciji, mađarska vlada ima dvije mogućnosti.
Prema riječima Gergelija Andoa, jedan od njih je da oni uopšte ne grade sistem kontrole vozova koji je u skladu sa standardima EU. U ovom slučaju, vozovi će moći da idu samo 100 kilometara na sat umjesto planiranih 160, a upravljanje saobraćajem će morati da se riješi s tehnologijom 20. vijeka i s mnogo više radnika.
Za teretne vozove sporije napredovanje nije toliki problem, jer oni rijetko idu brže od 100 km/h, a stanovništvu naselja duž pruge ne očekuje se da će toliko smetati 10-20 minuta duže vrijeme putovanja. Pogotovo što će to ipak biti manje nego prije rekonstrukcije, kad su vozovi na prilično velikom dijelu kolosjeka mogli da saobraćaju samo 60.
Druga opcija je da se izgradnja sigurnosne opreme i sistema upravljanja vozom povjeri novom preduzeću. Međutim, ovo bi odložilo završetak projekta za još nekoliko godina, jer je vrijeme izrade takvog projekta, uključujući planiranje i izvođenje, isto koliko i vrijeme izgradnje kolosjeka.
