Za krizu u BiH odgovornost snose nacionalni lideri i međunarodna zajednica, referendum u RS je „nuklearna opcija“, a Beograd nastavlja sa politikom balansiranja u odnosu na BiH, ocjenjuju analitičari u Srbiji.
Donošenje zakona kojim se u Republici Srpskoj zabranjuje primjena odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ocjenjuje se kao najteže kršenje Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma od 1995. godine. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je tim povodom izjavio da je u BiH u toku teška kriza i dodao da se plaši „da su stranci odlučili da idu veoma žestoko".
Ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je da Srbija ne podržava rušenje BiH, ali i da se protivi pokušajima rušenja RS. Dodao je i da je RS „međunarodno priznati entitet, koji su izmislile SAD, a ne mi", piše Una Sabljaković za Deutsche Welle.
Šta povodom krize u BiH poručuju vlasti u Srbiji?
Luka Šterić, istraživač Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, ocjenjuje za DW da režim u Beogradu ne odustaje od „utabane politike balansiranja po pitanju situacije u BiH".
„Poruke usmjerene ka Zapadu podvlače konstruktivnu ulogu Srbije kao garanta Dejtonskog sporazuma i cjelovitosti BiH. S druge strane, izjavama podrške vlastima u Banjaluci, koje su upućene i biračkom tijelu u Srbiji i javnosti u RS, Vučić gradi sliku ključnog zaštitnika srpskih nacionalnih interesa u regionu“, kaže Šterić.
Šterić ujedno dodaje da je uloga faktora stabilnosti u regionu Vučiću „važna karta“, kojom uspjeva da umanji međunarodni pritisak, čemu je izložen zbog svoje autoritarne vlasti. „Zbog toga, uprkos uvreženoj slici u javnosti, Vučić i Dodik često imaju suprotstavljene interese, a saradnja za obojicu predstavlja nužno zlo“, ocjenjuje Šterić.
Za direktora Centra za regionalizam, Aleksandra Popova, Dačićeva izjava predstavlja „pokušaj ograđivanja i pranja ruku od svega što je do sada urađeno, kada je Srbija podržavala sve Dodikove poteze. To je i nagovještaj da je Beograd Dodika počeo da pušta niz vodu“, ocjenjuje Popov.
Kulminacija krize institucija
Pošto je u RS donesen zakon o zabrani primjena odluka Ustavnog suda BiH, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Kristijan Šmit donio je dekret prema kojem će nepoštovanje odluka tog suda biti kažnjivo.
Dodik je potom potpisao ukaz o proglašenju zakona kojim se neće poštovati Šmitove odluke. Ukaz je u ponedjeljak (9. jul) potpisao v. d. direktora Službenog glasnika RS, Miloš Lukić. Potom je objavljena vijest da je Tužilaštvo BiH formiralo predmet zbog aktivnosti u RS koje sprovodi Dodik. Uz to, on je za jesen najavio i referendum o statusu RS, a nagovijestio je i nove blokade državnih institucija, kao što su SIPA i Tužilaštvo.
„Posljedica odluke Skupštine RS o nepriznavanju odluka Ustavnog suda BiH predstavlja kulminaciju dugoročne institucionalne krize na državnom nivou“, kaže Luka Šterić. On podsjeća da je Dodik,kao instrument pritiska na Sarajevo, godinama koristio bojkot centralnih institucija u BiH, što je ugrozilo njihovu funkcionalnost.
„To se odnosi i na Ustavni sud BiH, čija je odluka o poništavanju Zakona o nepokretnoj imovini RS, kao i promjena pravilnika po kome se odluke mogu donositi bez prisustva sudija iz RS, gurnule Dodika ka daljoj eskalaciji kako retorike, tako i političkih odluka“, ocjenjuje Šterić.
Potencijalni referendum o secesiji RS on vidi kao „nuklearnu opciju“. Ne vjeruje da će se Dodik odlučiti na taj korak „koji bi predstavljao otvorenu eskalaciju“, jer zna da „u trenutnim okolnostima ne bi imao gotovo nikakvu međunarodnu podršku, sa izuzetkom Ruske Federacije“.
„Stoga je najava referenduma vid političkog pritiska koji je preostao Dodiku da se postavi kao politički faktor koji se ne može zaobići u rješavanju ključnih pitanja u BiH“, ocjenjuje Šterić.
Odgovornost međunarodne zajednice
Posljednji potezi u RS naišli su na osude međunarodne zajednice – Evropske unije, SAD i Velike Britanije. Te njihove reakcije su zakasnile, ocjenjuje Aleksandar Popov. Dodaje da su krizi – zbog koje dio javnosti u BiH strahuje od novog rata – osim Dodika, doprinijeli i drugi nacionalni lideri u BiH.
„Bosna i Hercegovina je protektorat, između ostalog jer ima visokog predstavnika koji je vrhunski arbitar u BiH. Odgovornost je na međunarodnoj zajednici, koja djeluje neadekvatno i sa zakašnjenjem. Morala je da reaguje prije 15 godina, kada su nacionalni lideri – ranije i Izetbegović i Silajdžić, sada Dodik i Čović – počeli da dovode u pitanje opstanak BiH“, naglašava Popov.
„Ukoliko bi se preduzele mjere prema Dodiku", kaže on „plašim se da bi uspio da, preko medija koje kontroliše, pošalje poruku da je to atak na srpski narod, a ne na njega, koji potkopava temelje BiH. To može da dovede do velike nevolje. Vidjeli smo da je parada za tzv. Dan Republike Srpske, namjerno napravljena u Istočnom Sarajevu, da bi se i Sarajevo podijelilo. Suviše je vremena prošlo, izazvani su ponovo animoziteti između jednih i drugih, ljudi se plaše rata“, kaže Popov.
On ujedno procjenjuje da bi i eventualna smjena Dodika mogla da ima loše posljedice. „Strahujem da to ne bi prošlo mirno, treba imati u vidu da on kontroliše gotovo sve institucije u RS", podsjeća Aleksandar Popov.
BiH – jedno od dva žarišta u regionu
Pomoćnik američkog državnog sekretara za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar nedavno je izjavio da, ukoliko ne dođe do deeskalacije na Kosovu, postoji opasnost da tamošnja kriza preraste u regionalni konflikt. Da li su takva strahovanja opravdana?
Šterić objašnjava da je pitanje statusa Kosova neraskidivo vezano za stabilnost BiH, „kao politički presedan na koji se Dodik pozivao kada je najavljivao pravo na samoopredjeljenje i secesiju RS“.
„Kosovo i BiH su najakutnije žarišne tačke u duboko povezanom regionu u kome se nestabilnost lako prenosi. Eventualna dalja eskalacija situacije na sjeveru Kosova bila bi loša vijest za stabilnost prilika u BiH“, ocjenjuje istraživač Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku.
Popov se nada da, uprkos krizi, neće biti neophodna upotreba međunarodnih oružanih snaga u Bosni i Hercergovini.
„Ranije, još prije izbijanja ove krize, objavljeno je da je pojačano prisustvo snaga Althea u BiH. Međutim, kada bi došlo do toga da te oružane snage moraju biti upotrijebljene, onda je đavo odnio šalu. To bi značilo bi da je politika definitivno omanula, da su poslednjih 28 godina u BiH pojeli skakavci“, kaže Aleksandar Popov. „Prije toga mora da se nastavi s pokušajima političkog rješenja. Dakle, da se nađe način da se zaustavi Dodik koji vodi ka dezintegraciji BiH. Ali, ponavljam, osim Dodika i druga dva nacionalna lidera takođe su doprinijela da BiH dođe u ovo stanje.“
Šterić naglašava da bi jedini način za dugoročnu stabilizaciju prilika u BiH bila puna reintegracija predstavnika RS u centralne institucije i pronalaženje kompromisa između Sarajeva i Banjaluke o ključnim pitanjima, uključujući i zakone o državnoj imovini i o Ustavnom sudu BiH. Ali, kako kaže Luka Šterić, „za to u ovom trenutku ne postoji spremnost ključnih političkih aktera Bosni i Hercegovini".
