U politici se ostavka nekada podnese da bi se preuzela odgovornost. A nekada postane tek još jedan politički alat, dovoljno snažan za medijski naslov, ali nedovoljno ozbiljan da bi proizveo stvarne posljedice.
Ostavka premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka nakon tramvajske nesreće predstavljena je kao čin moralne i političke odgovornosti, iako je praktično iznuđena protestima građana. Uk podnio ostavku, Vlada ostala raditi u tehničkom mandatu do dana današnjeg i nikom ništa, piše Avaz.
Ministar saobraćaja Adnan Šteta također je, prema vlastitim riječima, neposredno nakon nesreće ponudio ostavku. Ipak, kolege su ga, kako kaže, odgovorile. Tako je ostavka ostala na nivou izjave, dok je ministar nastavio obavljati funkciju.
Još je zanimljivija priča s direktorom GRAS-a Senadom Mujagićem, koji je podnio ostavku nakon tragedije, ali je cijela priča o odgovornosti u javnom preduzeću ostala bez jasnog i uvjerljivog epiloga, a direktor je i dalje na toj poziciji.
Gospodo funkcioneri, građani ne traže politički teatar, nego sistem u kojem ostavka nešto znači, a to je sistem koji funkcioniše.
