Harry Braam, nekadašnji zamjenik šefa posmatračke misije Evropske zajednice u Bosni i Hercegovini, i danas se vraća ljudima koje je upoznao prije i tokom rata. U razgovoru za Dan uživo prisjetio se dolaska 1991. godine, pomoći koju je organizovao za sarajevsku dječiju kliniku i putovanja na kojima je Nizozemcima pokazivao poslijeratnu BiH.
„Nije teško ostati prijatelj s Bosancima i Hercegovcima. To su tako fini ljudi“, rekao je. Kada ga je voditelj upitao smatra li BiH svojom drugom domovinom, odgovorio je: „Da, to jeste moja druga domovina“.
„Vidjelo se da će se nešto desiti“
Braam se prisjetio napetosti koje je zatekao po dolasku u BiH 1991. godine. „Bilo je tenzija, ali nije bilo rata“, kazao je. Opisao je teškoće u dopremanju hrane i lijekova te sve složeniji posao evropskih posmatrača.
„Osjetili ste da tenzije rastu. Vidjelo se da se nešto dešava i da će se uskoro desiti“, rekao je.
Uprkos tome, najjači utisak na njega ostavili su ljudi: „Svi su bili tako dobrodušni i pokazali su da mogu i da žele živjeti zajedno“. Tokom rada u misiji, kaže, svakodnevno je odlazio u Predsjedništvo i razgovarao s Hajrudinom Somunom, s kojim je razmjenjivao informacije o stanju u zemlji.
Pomoć dječijoj klinici
Braam je govorio i o ličnoj akciji prikupljanja pomoći za dječiji odjel sarajevske bolnice. Jedan od zaposlenika rekao mu je da nedostaju lijekovi, oprema, pa čak i pelene za bebe. Kontaktirao je kolege u Nizozemskoj, a u prikupljanju pomoći učestvovali su i Ljekari bez granica.
„Bio je to moj lični napor“, rekao je. Prvu dopremu pomoći smješta u vrijeme oko Božića 1991. godine: „Za mene je bilo divno što za vrijeme Božića mogu bolesnima donijeti lijekove“.
