Nova Vlada Crne Gore: Kako je mrtvi Amfilohije pobijedio živog Vučića

Jedino URA, preko svog čelnika, participira u izvršnoj vlasti, tako da nisu daleko od istine oni koji tvrde da je ovo kolicije URA i SPC.

Nema nikakve sumnje da je pobjedi opozicije najviše doprinio nedavno preminuli mitropolit Amfilohije i da se u pozadini crnogorskih izbora vodila žestoka borba za vlast, moć i utjecaj, između Aleksandra Vučića i Riste Radovića.

Imajući u vidu epilog u formiranju vlade, može se lako zaključiti da je mrtav Amfilohije pobjedio živog Vučića, jer je Krivokapić blizak crnogorskoj mitropoliji, dok su ljubimci predsjednika Srbije, Mandić i Knežević ostali i bez ministarskih mjesta i bez ikakvog učešća u izvršnoj vlasti.
Ključno pitanje, koje se sada postavlja, je koliko će trajati ovako sklijepana vlada, sa tankom podrškom i još tanjom podrškom onih koji je navodno, bar formalno, podržavaju.

Ko je čuo za "eksperte"

Krivokapićevi “eksperti” su, manje-više, nepoznati ovdašnjoj javnosti. Ni za koga od njih se ne zna da je išta značajnije uradio u svojoj profesionalnoj karijeri. Ministar vanjskih poslova je do skoro bio drugi sekretar u crnogorskoj ambasadi u Rumuniji, ministarka obrazovanja i još puno nečega, se hvali svojom četničkom orjentacijom, a ministar pravde je “ekspert” koji je svoju stručnost dokazivao kao pravni zastupnik crnogorske mitropolije.

Dakle, i po podršci i po struci, radi se o slaboj vladi.

Da je Amfilohije živ, vjerovatno bi i duže trajala, jer je jedino on mogao da drži na okupu sve frakcije Troglave koalicije.

Ovako će ona zavisiti od procjene DF kada je to najbolji trenutak za njeno rušenje ili bolje reći od volje Aleksandra Vučića, koji potpuno kontrolira Mandića i Kneževića. Jedini ko će kočoperno braniti ovakvu, crkvenu vladu je Dritan Abazović. Zato što, uz SPC, samo njegova stranka učestvuje u izvršnoj vlasti, zato što pokušava da se nametne kao novi vođa suverenističkog bloka, makar pravio koaliciju sa četnicima i zato što bi brzi, novi izbori, vratil ili bolje reći spustili na zemlju mlađanog i politički krajnje nezrelog Abazovića. Odlukom da pravi većinu sa onima koji nikada nisu prihvatili crnogorsku nezavisnost, on je izgubio dobar dio suverenistickih birača, a nove, prosrpske glasače, neće dobiti makar stavio i kokardu na čelo.

U tome i leži tajna njegovog zapjenušanog zalaganja za ovakvu vladu i njen što duži vijek trajanja.
Za to vrijeme, Đukanovic mudro šuti i pokušava da konsolidira svoju stranku, koja je još uvijek u nokdaunu, računajući da će se vladajuća većina sama od sebe raspasti, zbog unutarnjih antagonizama i dijametralno suprotnih interesa.

Prvi ozbiljniji test bit će lokalni izbori u Nikšiću, na proljeće sljedeće godine. Tada ćemo više znati da li se DPS vraća ili odlazi u političku historiju.