Evropska unija priprema promjene propisa o avioprijevozu kojima želi stati ukraj praksi da putnici tek nakon rezervacije saznaju koliko ih let zaista košta. U središtu novih pravila su transparentnost cijena, naplata ručnog prtljaga i odgovornost aviokompanija u slučaju kašnjenja.
Promjene su posebno značajne za putnike koji koriste usluge niskobudžetnih avioprijevoznika. Njihove ponude često počinju veoma niskim cijenama, ali konačni iznos može znatno porasti nakon dodavanja prtljaga i drugih usluga.
Ipak, najavljene izmjene ne znače da će svaki putnik ubuduće moći bez doplate unijeti kofer u avionsku kabinu.
Petar Vojinović, glavni i odgovorni urednik specijaliziranog portala Tango Six, upozorava da se u javnosti stvara pogrešna slika o tome šta evropska pravila zaista donose.
„U medijima je ovo predstavljeno kao da dobijate besplatan prtljag, ali to nije sasvim tačno. Obaveza aviokompanija jeste da u prvu ponuđenu cijenu uvijek uračunaju jedan besplatan komad manjeg ručnog prtljaga“, kaže Vojinović.
Razlika je u veličini i načinu smještanja prtljaga. Manja torba ili ruksak, koji može stati ispod sjedišta, treba biti obuhvaćen osnovnom cijenom. Za veći kabinski kofer, kakav se obično smješta u pretince iznad putnika, aviokompanije bi i dalje mogle tražiti doplatu.
Prema Vojinovićevom objašnjenju, upravo je pitanje većih kabinskih kofera bilo predmet neslaganja između evropskih institucija i avioprijevoznika.
„Veći kabinski kofer i dalje se doplaćuje kod najnižih tarifa jer su se aviokompanije izborile protiv njegovog obaveznog besplatnog uključivanja“, ističe on.
Suština najavljenih promjena jeste da putnik već na početku kupovine mora znati šta dobija za ponuđeni novac. To podrazumijeva jasnije razdvajanje osnovne cijene prijevoza od dodatnih usluga, bez naknadnog otkrivanja troškova koji mogu bitno promijeniti ukupnu cijenu putovanja.
Prema informacijama koje su objavljene uz najavu novih pravila, njihovo stupanje na snagu predviđeno je za 22. oktobar, a puna primjena od 23. oktobra 2027. godine. Ti datumi, međutim, zahtijevaju dodatnu potvrdu u konačno usvojenom evropskom propisu.
Evropske promjene trebale bi se odraziti i na zakonodavstvo država regiona koje nisu članice Unije. Srbija, između ostalih, usklađuje propise iz oblasti civilnog zrakoplovstva s evropskim standardima.
Drugo važno pitanje jeste zaštita putnika kada dođe do ozbiljnijih poremećaja u avioprometu.
Nedavni incident na beogradskom aerodromu „Nikola Tesla“, gdje je zbog propusta zemaljskih službi došlo do miješanja putnika koji su dolazili i onih koji su odlazili, pokazao je koliko jedan sigurnosni propust može poremetiti red letenja. Terminal je morao biti ispražnjen, a putnici ponovo podvrgnuti sigurnosnim provjerama.
U takvim okolnostima putnike prvenstveno zanima kome se mogu obratiti za naknadu štete, posebno kada odgovornost za problem nije neposredno na aviokompaniji.
Vojinović objašnjava da je za ostvarivanje prava putnika ključna aviokompanija koja obavlja ugovoreni prijevoz, bez obzira na to je li poremećaj izazvao aerodrom ili vanjski pružalac usluga.
„Prava putnika su uvijek vezana za aviokompaniju od koje ste kupili kartu, bez obzira na to što je grešku napravila treća firma za opsluživanje na aerodromu“, navodi Vojinović.
Međutim, pravo na novčanu naknadu zbog kašnjenja nije isto što i pravo na povrat cijene karte.
Prema važećim evropskim pravilima, putnici koji na odredište stignu najmanje tri sata kasnije u određenim okolnostima mogu tražiti naknadu od 250 do 600 eura. Iznos zavisi od dužine leta, dok pravo na isplatu može izostati ako aviokompanija dokaže da je kašnjenje izazvano vanrednim okolnostima koje nije mogla izbjeći.
S druge strane, putnik u pravilu može odustati od putovanja i zahtijevati povrat cijene karte kada kašnjenje pri polasku dostigne najmanje pet sati.
Evropske institucije nastoje dodatno urediti postupke podnošenja zahtjeva i obaveze avioprijevoznika, kako putnici ne bi morali prolaziti kroz dugotrajne procedure radi ostvarivanja zakonom garantovanih prava.
Za građane Bosne i Hercegovine posebno je važno da evropska pravila već obuhvataju letove koji polaze s aerodroma u državama članicama EU, bez obzira na državljanstvo putnika ili sjedište aviokompanije. Za letove izvan EU primjena evropskih pravila zavisi od prijevoznika, odredišta i odgovarajućih propisa.
